Mišljenja

Pandemija korona-virusa – ludilo nametnuto planeti

Sumrak razuma: Vurus i njegovi zločini

Predrad Kon, ali i Zoran Radovanović završiće pred sudom zajedno sa armijom svojih propagatora, aktivista i vojnika Novog svetskog poretka, ukoliko ikada bude bilo istinske demokratske i pravne države, i ukoliko je pomeniti dočekaju.

Dvojica egzemplarno pomenutih samo su deo vojske, surove i agilne, koja danas radi veoma sličan posao onom koji je Gebels završio pre, bezmalo, jednog veka – pripremaju teren da Planetu zajaše najubilačkiji, i najtotalitarističkiji režim. Gebels je pomogao svom prijatelju da dobije masovnu podršku naroda tako što je manipulacijom, lažima, propagandom i prevarom naveo mase na stranputicu. Tobož zbog interesa naroda, a zapravo zbog interesa male grupe psihopata željnih bogatstva, slave i moći.

Reči kritike ili sumnje definišu se kao neprijateljska delatnost

Danas isti, ili gori totalitaristički režim preti da orobi celu Planetu, nezadovoljavajući se jednom državom ili jednim kontinentom. I na tom putu svaku reč kritike ili sumnje, preispitivanja ili potpitanja definisaće neprijateljskom delatnošću od koje samo mali korak vodi do fizičke likvidacije nepokorenih. Ako su na raspolaganju instrumenti represije, a neoglobalistima bujaju i prelivaju takvi rezervoari, od verbalnog etiketiranja do fizičke eliminacije put je kratak, brz i lak.

Reč je, dakako, o tzv. pandemiji korona-virusa, vakcinaciji, merama, karantinu, ludilu koje je nametnuto čitavoj Planeti i bezmalo svim ljudima.

Toliko kontroverzi, pitanja, neizvesnosti, nepoznanica izvire iz svega što je dovedeno ili je u vezi sa tom bolešću, da smo danas gotovo sluđeniji nego što smo bili na samom početku ove kampanje. A sluđeniji smo upravo zbog toga što „korona-frendli tipovi“, nazovi struka, „branitelji“ čovečanstva od ove pošasti, sve vreme, kontinuirano, tendenciozno, s umišljajem, iznose samo delove priče, dao podataka, iščupane deliće statistike, najčešće metodološki shizofrene i nepodudarne. Pričaju, agituju i lobiraju, naređuju i komanduju gurajući nas u tor. Očekujući da se samovoljno odreknemo slobode, razuma i svojih prava, ljudskih prava i slobodâ stečenih iz krvi generacija i miliona ljudi, pokolenja ratnika za slobodu, koji su ugradili dodatni smisao ljudskom životu. Nakon cele istorije čovečanstva koja se može posmatrati i kao istorija borbe za slobodu ili istorija borbe protiv porobljavanja, neki mumificirani multimilijarderi pokušavaju da nas učine biološkim robotima, preko svojih epigona, dobro plaćenih kapoa, razume se.

Kako to rade?

Podatke sa gornje slike svakodnevno možete videti u štampi, na televiziji, slušati sa radija ili ih čitati sa društvenih mreža i interneta, ali samo dok se ne objave novi. Oni sami po sebi ne znače puno jer se menjaju na dnevnom nivou, a sa zvaničnog sajta iste podatke uklanjaju čim objave nove. Dakle, na zvaničnoj internet prezentaciji, možete videti kako je epidemija tekla od 27. februara, pa do 4. maja 2020. godine, ali posle toga, podatke možete analizirati samo ako svakodnevno sami čuvate objavljene dnevne izveštaje. Iz jednodnevnih izveštaja teško je pratiti da li se broj zaraženih uistinu povećava, jer saopštavaju apsolutne brojeve, a ne procente. Broj testiranih nije isti, pa ne možete imati uvid koliko se na nedeljnom/mesečnom nivou povećava broj zaraženih. Malo temeljnijom pretragom interneta nekako možete da pronađete i taj podatak, a onda ćete videti da stvari nisu toliko dramatične kakvim ih prikazuju.

Naime, procenat novozaraženih je dosta ispod deset procenata od broja testiranih, za razliku od situacije s kraja prošle i početka ove godine, u kojoj svaki treći testirani bio zaražen.

Dakle, bombarduju nas podacima koji sami po sebi ne znače mnogo, ili su bez značaja. Iznose brojeve zaraženih, testiranih, ali ne i njihove procente. Brojeve umrlih od korone, ali ne i brojeve ukupno umrlih. Da li su umrli „sa“ ili „od“ kovida. Uglavnom svoje „preporuke“ temelje na sopstvenim pretpostavkama, ili direktivama koje sprovode, pa čitavom stanovništvu nameću restrikcije za koje nije izvesno da daju ikakve pozitivne rezulate. To, međutim, na jednoj strani ima loše izglede po zdravlje stanovništva, ali na drugoj strani ima odlične rezultate u namicanju nove realnosti u načinu života.

„Kovid-19“ je i posle dve godine potpuni bauk i produktivno strašilo koje će malom broju dosadašnjih vlasnika svetskog kapitala omogućiti koncetraciju još većeg bogatstva. „Ostatku“ Planete, ili  bezmalo celom stanovništvu doneće tamnicu. Ništa neće biti isto posle ove pandemije, ukoliko je ikada budu ukinuli. Ovo je bio stepenik ka ponoru na kojem je čovečenstvo pokleknulo i nikada se više neće oporaviti, jer moćne porodice upravljača svetom to neće dozvoliti. Zaboravite na to da će stvari opet biti normalne i da ćete se vratiti u život za koji ste, pak, još onomad mislili da je težak, surov i neslobodan. U vlastitim uspomenama to će biti verovatno lepši deo iskustva koje ste proživeli. Čovečanstvo stupa u period totalne neslobode, manipulacije i surovog obračuna sa svima koji misle (slobodno) drugačije.

Šta kaže prava statistika?

U periodu od 8. jula do 6. avgusta ove godine, dakle reč je o jednomesečnom periodu, u Srbiji je umrlo 70 ljudi od posledica „Kovid-19“, i to je svakodnevno, u dnevnim izveštajima, saopštavano. Dnevno je umiralo od jednog čoveka do petoro ljudi, a katkad, u nekim danima, niko nije preminuo od te bolesti. Ali, „struka“ nam nije sa istom revnošću saopštavala da je u istom periodu u Srbiji od drugih uzroka preminulo više od sedam hiljada ljudi. Dakle, od 7153 umrlih za mesec dana, tek njih 70 umrlo je od posledica korone, što je manje od jedan odsto svih uzroka smrtnosti.

Ako pogledamo izveštaj „Vitalni događaji u 2020“ Republičkog zavoda za statistiku videćemo podatak da je u prošloj godini u Srbiji umrlo 116.850 ljudi, a da, kako se navodi: „Vodeći uzrok smrti bile su bolesti sistema krvotoka. Od ovog uzroka smrti, umrlo je 55.305 lica (47,3% od ukupnog broja umrlih lica), i to: 25.617 muškarca i 29.688 žena. Tumori su na drugom mestu, od kojih je u 2020. godini umrlo 21.392 lica (18,3% od ukupnog broja umrlih), odnosno 11.977 muškaraca i 9 415 žena, dok su na trećem mestu bolesti koje mogu da se dovedu u vezu sa COVID-19 (umrlo 10.356 lica (8,9%), odnosno 6.629 muškaraca i 3.727 žena).“ [Bold, p.a.]

Svaki drugi čovek koji u Srbiji umre, umire od bolesti krvotoka, svaki peti od raka, a svaki jedanaesti od „Kovid-19“. Osim toga, autori izveštaja oprezno su  izabrali formulaciju „bolesti koje mogu da se dovedu u vezu sa `Kovid-19`“, znajući da je to najveći mogući broj smrtnih slučajeva, ali da ne mora nužno da znači da su svi preminuli od te bolesti. Sasvim je moguće, i u praksi se to sigurno dešavalo, da su neke druge smrti pribrojane toj grupi i otuda se autor izveštaja ogradio rekavši da je reč o najvećem mogućem broju takvih slučajeva.

Kampanja „kovida“ onemogućila je lečenje svih drugih bolesti

Ako smo time sagledali neke objektivnije okolnosti i statističke podatke, trebalo bi da postavimo sasvim razumno, etičko, racionalno i ljudsko pitanje: – Odakle političarima i „struci“ pravo da praktično suspenduju pravo na lečenje nekovid bolesti, koje su u dubokom preimućstvu kroz učešće u stanovništvu u odnosu na pandemiju. Naime, Ministarstvo smrti (nekada se to zvalo Ministarstvo zdravlja) „organizovalo“ je srpsko zdravstvo tako da nekovid pacijenti nemaju mogućnosti za lečenje, tj, njihovo lečenje odloženo je na neodređeno vreme, verovatno do „konačnog rešenja“ kako su to zvali u nekim institucijama na koje se naše Ministarstvo smrti ugleda.

Već iz ovoga vidimo da se prikazuju samo jednostrani podaci, podaci koji se ne mogu uporediti sa sličnim podacima i okolnostima posle čega bi bilo moguće da se objektivno sagleda ozbiljnost problema. Ako se javnost bombarduje informacijama o svakodnevnom umiranju ljudi od neke bolesti, svakako da ćete skretati pažnju javnosti na taj problem, ali objavljivanjem belodane istine da decenijama svakodnevno umire dvadeset puta više ljudi – teško ćete tu pažnju zadržati. Naime, u Srbiji godinama i godinama unazad svakodnevno umre, u proseku, oko 270 ljudi.

Osim toga prošle, 2020. godine, u Srbiji je 2.660 ljudi umrlo nasilnom smrću, a 895 ljudi izvršilo je samoubistvo. Stravično zvuči podatak da je tu oko nas, u prethodnoj godini, skoro 900 naših sugrađana izvršilo samoubistvo!

Međutim, ako pogledamo podatak da je prosečna starost umrlih u prošloj godina bila 75 godina, a da je najveći broj umrlih starosti od 75 do 84 godine, moramo da uvažimo i neke biološke zakonitosti, a ne da se brzopleto šokiramo velikim brojevima. Stvarnost je takva, život je oročen, a samo „kovidaška“ propaganda polazi od pretpostavke da je svaka smrt u vezi s kovidom.

Ono što može da bude zabrinjavajuće jesu podaci koji pokazuju povećanje indeksa smrtnosti u odnosu na prošlu godinu, osobito u svetlu činjenice da postoji povećanje stope smrtnosti od novembra prošle godine naovamo, i to one smrtnosti koja nema veze sa „Kovid-19“. Iako je prerano da zaključujemo, verovatno je reč o nedestaku adekvatne medicinske nege, a usled preokupiranosti zdravstvenog sistema tzv. pandemijom. Ovo su verovatno smrti ZBOG kovida, a ne OD kovida.

Takođe, uočljivo je da se nešto veoma signifikantno dogodilo u decembru prošle godine, kada je smrtnost bila uvećana za 70 odsto od očekujuće. U novembru 2020, januaru i februaru 2021. godine bilo je oko 10.000 umrlih mesečno, a u decembru te godine čak 17.321 umrlih, što čini uvećanje od oko 70 odsto. Ali, prave razloge teško je uočiti, jer se najčešće dobro kriju, skrivaju ih ljudi koji bi trebalo da ih saopštavaju.

Obdukcija nema i nije ih bilo, a zbunjuje činjenica da je u početku epidemije proširena glasina da su one zabranjene od strane Svetske zdravstvene organizacije, a kad je prošlo gotovo godinu dana, čitava priča je demantovana tvrđenjem da SZO zapravo nikada nije zabranila obdukcije. Imajući u vidu da se iste nisu radile, postavlja se pitanje ko je onda zabranio patolozima da utvrde uzroke smrti?

Pitanje svrsishodnosti vakcinacije, kontroverze oko stečenog prirodnog imuniteta i vakcinacije, treća doza ili ne, vakcinisanje svakih 5-6 meseci, neispitanost bezbednosti vakcine kao i praktična delotvornost samo su neka od pitanja zbog kojih „kovid-frendli“ agitatori i vojnici histerično primenjuju arsenal etiketiranja, uvreda, pretnji i sile nad kritičkim i sumnjičavim pojedincima.

Ne smete da se upitate čak ni kako je mogućno da se epidemija masovno širi u sredinama u kojima su gotovo svi već vakcinisani i uprkos navodnoj visokoj delotvornosti vakcina…

Ekipa novih porobljivača sveta proglasila je neprijateljima čovečanstva sve one koji sa nevericom i sumnjom gledaju na krajnje neispitano oružje genetskog inženjeringa koje moćne siledžije žele da ubrizgaju svakom čoveku na planeti zarad navodne zaštite od bolesti koja kod 80 odsto zaraženih prolazi sa blagim ili nikakvim simptomima. Kod 15 procenata ti simptomi su teži, a kod manje od pet odsto zaraženih dolazi do ozbiljnijih komplikacija. Sumrak razuma.

Autor: Slavko Živanov

Izvor: Između sna i jave

Hvala na poverenju! Molimo vas podelite, širite istinu!

BORBA ZA ISTINU