Bogdan Mijušković: Srbine, zašto brukaš Svetog Save ime
Da li je moguće da smo preživeli i Turke i Austrougare, Nemce, Bugare, ustaše, balije, komuniste i … ma koga sve ne, samo zato da bi danas sve te žrtve popljuvali i poništili odustajanjem od svoje slobode i svoje zemlje. Pred vama je dirljiva pesma guslara i ratnika Bogdana Mijuškovića, koja predstavlja svojevrsnu molbu da se urazumimo i ponašamo kako su to činili naši sveti oci i časni preci kako bi opstali i ostali.
Uredništvo Borba za istinu
ŠTO ĆUTIŠ SRBINE
Teška muka i nevolja ljuta
Naćera me i ovoga puta
Da te pitam moj brate Srbine
Gdje nestaše sve tvoje vrline?
Što su nakad krasile Srbina
I dizale do svetih visina,
A sada si moj Srbine pao,
Ravnodušan a sve si postao.
Sve prihvataš što ti se servira
Rad lažnoga nekakvoga mira.
Slušaš one što su sišli s’uma
Da je čovjek nasta od majmuna.
U školi ti lažno djecu uče
Da je dobar Brankoviću Vuče,
A Obilić da je zao bio
Jer je cara turskoga ubio.
Još moramo djeci prava dati,
Roditelje ne treba slušati.
Da je moda sada nastran biti,
Izdajnike da treba slaviti,
A junake što su se borili
Da bi srbsku nejač zaštitili.
Da ih treba hagu izručiti,
A dželate srbske nagraditi.
A ti ćutiš moj Srbine brate,
A nevolje teške idu na te.
Đavolja se pokrenula sila,
Bombama te otrovnim rušila.
A ti sada toj uniji hitaš
Za cijenu nikakvu ne pitaš.
Svetinje ti pale ili ruše,
A ti gledaš ko da nemaš duše.
Još ti papu jeretici zovu,
Uvode ti liturgiju novu.
Svetosavlje sveto odbaciše
I u crkvi raskol napraviše.
A sve one što vjerni ostaše
Na pravdi ih Boga protjeraše.
Još ti sveto izdaše Kosovo,
To vjekovno blago Srbinovo.
A ti ćutiš moj Srbine brate,
Zato teške muke idu na te.
Pa te pitam nesrećni Srbine
Zašto brukaš Svetog Save ime?
Nijesu ti takvi stari bili
Nego su se viteški borili
Za opstanak i za vjeru svoju
Kao Lazar u Kosovskom boju.
Moj Srbine Bog gleda s nebesa,
Pa se zato Srbija potresa.
Došli su ti evo crni dani,
Djeca su ti zato narkomani,
Il nastrani ili su lopovi,
A po kazni bezbožni popovi.
Na vlast došli gori od gorega,
Opljačkaše živog i mrtvoga.
Što su naši sa mukom stvarali
Sve su ovi listom rasprodali.
U Srbiji zemlji Svetog Save
Svud azile za kerove prave.
Dok nam narod od gladi skapava
Oni traže za kerove prava.
Ti i dalje sve mirno posmatraš
Jel moguće da ništa ne shataš?
Pokreni se nesrećni Srbine
I pokaži negdašnje vrline
Što su nekad krasile Srbina
I dizale do svetih visina.
Šta bi rekli sada tvoji stari
Što su život za slobodu dali
Da si srećan sa komadom hleba
I da drugo ništa ti ne treba.
To je užas i to je strahota
Zbog takvih nam i sledi golgota.
Sad sve pitam što slušaju ovo
Šta ste dali za Sveto Kosovo,
Za Kosovo i za pravoslavlje,
A molite Gospoda za zdravlje.
Ako ovo još malo potraje
Nestaćemo ko Inke i Maje.
Autor: Bogdan Mijušković
