Zbog čega je važno učestvovati na bogosluženjima

Shvatiti ne samo Pravoslavnu vjeru, nego i čitavo učenje svete Crkve nemoguće je bez pravilnog razumijevanja bogosluženja. Svaki pravoslavni hrišćanin dužan je da jasno shvata i razumije smisao i poredak bogosluženja, jer je to preduslov da se vodi pravilan hrišćanski način življenja .Šta je to bogosluženje? Zbog čega je potrebno učestvovati u njemu? Kako trebau njemu učestvovati? Šta treba da od bogosluženja da očekujemo?

Pravoslavno bogosluženje je prije svega dar Božije ljubavi prema čovjeku. Sam Gospod u svome spasiteljnom staranju, na jedan mističan i tajnastven način, kroz bogosluženje daruje vjernicima sve ono što im je potrebno na putu ka spasenju. Zbog toga je učestvovanje u bogosluženju veoma bitno, jer nas ono poučava pravednom životu i vodi nas prema ostvarenju našeg uzvišenoga cilja – ulaska u Carstvo Nebesko. Osim toga, bogosluženje nam ne otkriva samo tajne Promisla Božijega, nego nam daje mogućnost da spoznamo prije svega same sebe, svoju duhovnu realnost i u skladu sa tim pravilno orijentišemo svoj život, kao porodični, tako i poslovni i uopšte društveni.

Mi smo svi pozvani da prihvatimo i iskoristimo ovaj veliki dar Božije ljubavi, preko kojega nam se u izobilju daruje životvorna i spasonosna blagodat. Mnoštvo blagodatnih darova Božijih koji nam se predlažu posredstvom bogosluženja, pomažu nam, da živjeći u ovome grešnom i truležnom svijetu, pobjedimo sva iskušenja i ostanemo dostojni sledbenici Hristovoga učenja. Zbog toga je Bogosluženje garancija našega spasenja, jer nas ono osvećuje, duhovno i tjelesno osnažuje, daje nam mogućnost pokajanja, ukrepljuje naše duševne sile na borbu protiv grijeha i što je najvažnije rukovodi ka vječnome životu.

Učestvujući u bogosluženju mi usvajamo mnogovjekovno duhovno iskustvo Crkve, kroz koje ukrepljujemo i oživljavamo samu našu vjeru. Sadržaj i karkter molitvi i pjesama koje u bogosluženju koristi naša sveta Crkva, svjedoče nam o istinitosti Pravoslane religije kao jedinoga i ispravnoga puta ka ostvarenju vječnoga života. To izobilje duhovnoga iskustva, potvrđenog životom mnoštva svetitelja i ugodnika Božijih, koji su kroz bogosluženje primili vjenac svetosti, daje se nama kao očiti primjer prema kome treba da usmjerimo svoj život. Radi toga je veoma važno da svaki vjernik organizuje svoj život aktivnijim molitvenim učešćem.

U velikom bogoslužbenom bogatstvu Pravoslavne Crkve, njeno centralno mjesto zauzima Božanstvena Liturgija. Ona se javlja impulsom celokupnoga života Crkve u kojoj sve ostale sveštene radnje i molitve nalaze svoj smisao i ispunjenje. Shvatiti ne samo Pravoslavno bogosluženje, nego i čitavo učenje svete Crkve nemoguće je bez pravilnog razumijevanja Božanstvene Liturgije. Liturgija i nije ništa drugo do učešće i sjedinjenje ljudi sa Bogom. Kada govorimo o učestvovanju, onda prije svega mislimo na samo pristupanje svetoj Tajni odnosno pričešćivanje. Međutim aktivnost učestvovanja se takođe ogleda i u razumijevanju i doživljavanju samoga smisla i značaja svete Liturgije.

Za nas pravoslavne hrišćane Evharistija nije samo simvolička radnja i sjećanje na istorijski događaj ustanovljenja Tajne večere. Pravoslavna Crkva bezuslovno vjeruje da na svetoj Liturgiji hljeb i vino postaju realno Tijelo i Krv Gospoda Isusa Hrista. Zbog toga se mi pod vidom hljeba i vina pričešćujemo samim živim Bogom, koji na takav način ispunjava naše i duše i tijela svojim životvornim Božanstvom. U svetoj Evharistiji kako kažu sveti oci mi postajemo „satjelesni“ Hristu, i zbog toga pričešće nije ništa drugo do naše oboženje. Evharistija je okosnica naše duše, sveza naših misli, temelj našeg pouzdanja, naše nade, našeg spasenja, našeg svjetla, našeg života, kako kaže Sv. Jovan Zlatoust.

Iz svega više rečenog može se zakljućiti da jedan od glavnih zadataka bogoslužbenog sabranja sastoji se u tome da uključi čovjeka u saborno jedinstvo Crkve, da bi i zemaljska i nebeska Crkva jednim ustima i jednim srcem mogli slaviti i ispovjedati Boga. Crkva nema statički nego dinamički karakter – ona je zajednica koja se ostvaruje u opštenju. Svaka ličnost učestvujući u Bogosluženju ulazi u duhovne uzajamne odnose sa drugim vjernicima i na taj način stvara Crkvu koja je zajednica vjernih. Bogosluženje prije svega privlači ljude jedne prema drugima, a onda i prema samom Bogu. Jedinstvo čovjeka sa Bogom bezuslovno zahtjeva i jedinstvo sa drugima, koji tako ulazi u opštenje sa Njim. Učešće u tom radostnom događaju ruši sve razlike među ljudima, sjedinjuje sve u jedno i vodi nas k ostvarenju svoga višega nazančenja.