Sveti Isak Sirin: Plod posta
Temelj svih dobrih dela je post. Njime se krote divlje strasti i odstupaju rđave želje. Sećanje na smrt, suze, celomudrenost, iščeznuće nečistih pomisli – rezultat su posta. Postom se saseca nebriga i nemar, poroci pagubni za dušu. Post iskorenjuje svaku sramnu sanjariju i stvara u čoveku strah Božiji i želju za večnim životom. U dušama koje poste kako zapoveda naša sveta Crkva, počiva Gospod. Oni koji poste imaju nadu da će naslediti Carstvo Nebesko.
Onaj ko zapostavlja post, neka zna da premeće temelje svih vrlina, zato što je post početak svakog duševnog delanja i put koji vodi Hristu. Da bi neko postio, potrebno je strpljenje jer, treba se uzdržati nekih jela koja prijaju telu i zadovoljavaju ga.
Obilno i omiljeno jelo otvara u duši put ka telesnim pomislima. I, dešava se mnogo puta da se u nama bude strasti posle mnogo godina, i to samo zbog proždrljivosti.
I tako malo po malo, neprimetno, oseća se duhovna ohladnelost i iščezava božanska revnost za post. Ruši se svaki čovekov pokušaj za vrlinu i nastaje dremljivost duše koja je početak duhovne smrti. Duša se ispunjava mrakom, uznemirenošću i ohološću a na kraju dolazi uninije (čamotinja), koja je odsustvo truda za bilo koje duhovno delanje. Telo je po prirodi svojoj lenjivo i ako ga ne primoravamo, nikada nećemo osetiti sladosti duhovnog života. Zato što je telo suparnik duše i traži ono što ona ne želi, kao što kaže apostol Pavle: „Telo želi protiv duha, a duh protiv tela, jer se jedno drugom suprotstavlja“. Hrana, kao i sva druga blaga, dar su Božiji. Upotreba njihova je razumna, a zloupotreba nerazumna i pogibeljna.
Treba da upoznamo dobro naše slabosti i bolesti, da bi preduzeli odgovarajuće mere. Nikada ne treba da se izležavamo, jer zahtevi tela ne jenjavaju. Koliko ga više iznuravamo postom, utoliko veće imaćemo duhovne plodove. Koliko ga više raznežujemo i pazimo, toliko mu zla nanosimo. Ali to zlo se ne zadržava samo u telu, nego se prenosi i na dušu. To dvoje su čvrsto povezani i čine celog čoveka. Samo ih smrt razdvaja, da bi ih Bog opet spojio u večnosti – vaskrsenjem!
Ne plašimo se kada buntuje telo, jer ono hoće što je lako i udobno. To nije na našu duhovnu korist. Lišavanja i glad žaloste telo. Ne obraćajmo pažnju na njegovu reakciju. O telu ćemo brinuti samo dotle dok ne smeta duši. Kada se prohtevi tela uvećaju, mi ne treba da popustimo. Bezumne telesne želje otvaraju vrata za raskalašne želje i dela.
Ovo nam izgleda malo neverovatno. Međutim, to je destilat bogatog iskustva Otaca Crkve koji su to u praksi isprobali nebrojano puta. Oni koji su isušili telo postom, savršeno su znali korist koju je to imalo za dušu. Koji zauzda telo, može da vlada i rđavim željama. Koji prezire sitne stvari, biva pobeđen od krupnih! Koji ratuje sa neprijateljem u ovom prolaznom životu i trpi tugu i zlopaćenje tela, neće se bojati budućeg Suda.
Đavo se bori da ukine post. Ne govori nam odmah da ne postimo, već nam postepeno predlaže da ga malo ublažimo. To je za njega dovoljno, jer će kasnije tražiti sledeći ustupak, pa kada nas zatekne nemoćne, napašće nas i sasvim pobediti.
Ne zaboravimo da on ne spava ni danju ni noću. Stoji, čeka i vreba da nas zarobi. Svezli, lukavi, prepredeni i besramni čeka našu najmanju nemarnost u vezi posta, da potom uđe u dušu i da nam naškodi. Znajući đavo da čovek po prirodi voli udobnost i utehu telesnu, pa to koristi da u nama uzbudi grešne strasti.
Znaj dobro da su ti neophodni mudrost i razboritost za savladavanje teškoća koje donosi post. Ne zaboravi da ćeš napredovati sporo a ne brzo, jer, kao što ranije rekosmo, veliki i iznenadni skokovi u vrlinama su opasni. Počnimo, dakle, od malih trudova da bi mogli stići do velikih. Stvarno je mudar onaj koji pazi na sitnice, jer će kasnije moći da se bavi i velikim stvarima. Ne može neko da uživa u svemu i da misli da će lako savladati svoje strasti. Liši se malog, da bi mogao da se lišiš i većeg. Jedi umereno jer tada ćeš moći da postigneš prilično stvari u vrlini. Kada čovek nema mere, biva gori od životinje. Pretrpevši malu žalost zbog lišavanja nekih ukusnih jela, moći ćeš kasnije da otrpiš i velike žalosti u životu.
Bezumni su oni koji za jednu malu ugodnost žrtvuju Carstvo Nebesko. Bolje je trpeti telesna iskušenja, nego biti osuđen od Hrista kao lenjivac. Mudri i razboriti više vole smrt, nego da budu optuženi kao nemarni za svoje spasenje. Mudar čovek je obazriv i budan, nastojeći da sačuva svoj život od zamki đavoljih.
Bogonosni Vasilije Veliki beleži: „Ko je u malim poslovima nemaran, neka ne misli da će izvršiti mnoga i velika dela“.
Dakle, budi muževan u vrlini jer, plašljiv čovek ima slabost da previše voli svoje telo, izbegavajući post koji tolike radosti donosi duši. I, povrh svega, to je znak neverja. Ne zaboravimo post koji je Gospod izvršio četrdeset dana pre nego što je počeo Svoje spasonosno delo. Post je blagoslovena vrlina, samo treba da bude u skladu sa crkvenim propisima.
Imaj hrabro srce, prezirući opasnosti koje ti stvara đavo da bi te uplašio. Hrabrost srca se rađa od svedočanstva savesti koja deluje pravilno kada ispunjavamo zapovesti Hristove. Nada naša u Gospoda Hrista, ukrepiće našu borbu.
Potrebno je dugo i predano raditi na obrađivanju duše uz pomoć posta. Post treba da bude praćen u svakom slučaju smirenjem, da bi se dobili duhovni plodovi. U protivnom, uzalud sve činimo, jer i demoni ne jedu ništa, ali nemaju smirenje. Post nam otvara put za ostvarenje prekrasnih dela, a pre svega za ljubav prema Bogu i bližnjima. Isplati se da učinimo malu žrtvu da bi dobili platu „stostruko“ u Carstvu Nebeskom.

Sveti Isak Sirin
Izvor: http://www.eparhija-prizren.org/?p=95621