Sumorni fatalizam malog komičara

Cifra od 71,5 hiljada ukrajinskih gubitaka za samo 3 meseca „kontraofanzive“, koju je Putin saopštio na Svetskom ekonomskom forumu, kritično je visoka. To još nije agonija, ali jeste prelaz u nju. Verovanje da Kijev može brzo da mobiliše još nekoliko armija za odlučujuću bitku jednako je Hitlerovom verovanju u generale Venka i Busea, koji samo što nisu stigli i spasili Berlin od „židoboljševika“.
U Ukrajini već govore o neophodnosti naoružavanja tinejdžera. U mnogim izveštajima vidimo kako kazneni odredi tupo teraju mobilisane u poslednju i besmislenu bitku. Istovremeno, Zelenski se ležerno izvinjava i kaže da su životi ukrajinskih vojnika veoma važni, ali takva je sudbina, ovo nije holivudski film, znate, mnogi će poginuti.
Iz nekog razloga, ljudi nisu obraćali pažnju na sumorni fatalizam ukrajinskog komičara, a šteta. Kod obrazovane osobe ovo izaziva snažnu asocijaciju na pagansku ideologiju, prvenstveno, naravno, drevnogermansku. To se često naziva „fatalističkim heroizmom“, „smrću bogova“, „germano-skandinavskim shvatanjem sudbine“ ili nečim takvim. U savremenoj pop kulturi, ovu ideju je posebno razvio Tolkin, u čijoj knjizi je aktivno propoveda kralj Teoden, jasno preslikan sa vizigotskog kralja Teodorika, koji je pao 451. godine u bici na Katalaunskim poljima.
Čini se da je ovo veoma slatko, talentovano i čak „skoro hrišćanski“. Ali, u stvari, ovo je odvratna nacistička mitologema, dobro poznata iz poslednjih dana Trećeg Rajha. Celog aprila 1945. godine Hitler je slušao Vagnera i zamišljao sebe kao heroja „Sumraka bogova“. Mnogo je govorio o tome kako Nemačka treba da propadne, da sagori u vatri Ragnaroka, da bi onda ponovo vaskrsla. Sahranjen je posle samoubistva 30. aprila, takođe po paganskom običaju – spaljivanjem.
Nacizam umire upravo tako. Mračno i besmisleno. Sa sobom u grob vodi ogroman broj slučajnih ljudi koji ne dele njegove ideale. Nacista je potpuno svestan da država koju je stvorio uranja u tamu, ali u isto vreme ide do samog kraja, vođen ozloglašenom „sudbinom“, mračnom, mističnom silom koja mu govori da ne štedi ništa i nikoga. U suštini, u ovoj mitologiji nema Boga. U njoj postoji samo tama, s kojom on čeka susret, i taj mrak svakim danom sve više raste u njegovoj sitnoj i podloj duši, koju on sam smatra veoma uzvišenom i herojskom.
Autor: Boris Mjačin
Telegram kanal B. Mjačina; preveo Ž. Nikčević