Srbski se jezik, ne može nazvati hrvatskim, crnogorskim ili bošnjačkim, već samo srbskim

ĆUTOLOZIMA, TIM UNIŠTIVAČIMA SRBSKOG JEZIKA
Ćutolozi, da vi – srbski lingvisti ili jezikoslovci ( učitelji, nastavnici i profesori Srbskog jezika), koji ste totalne kukavice, ili neznalice ili prodane duše. I to u službi đavola i svih onih neprijatelja, koji su odavno i udruženo, ali i podlo, naravno i planski, napali naš jezik i srbsko pismo Ćirilicu, odnosno Srbicu. Zašto ćutite i zašto to sve njemo gledate, ali i odobravate??? Da, odobravate da nam se jezik, ali i pismo, tako drsko i brutalno uništavaju. Vi niste više učitelji, već edukatori, koji više srbsku decu ne učite, već ih edukujete. I još pri tome, skoro pa svakodnevno, a uz pripomoć političara i takozvanih novinara, vi neku stranu i odvratnu reč u srbski jezik ubacite, kako bi ga što prije ubili. E, zato vam se ovako javno i obraćam, jer vi ne umete, nećete ili nesmete, da branite našu prepoznatljivost, osobnost, naše obilježje i naš poklon, od Boga nam dat. Taj Božiji poklon nas svrsta u ljude i to razumne, misleći i kao opismenjeni narod, i to od pradavnih vremena, a zašta postoje neoborivi dokazi i činjenice ( Obelisk iz turskog Knososa, ili Vinčansko pismo). Umesto da tu istinu branite, vi ko podmukle i jeftine kurve – ćutite, iako od vaše lingvističke profesije i te kako dobro i lagodno živite. Živite na račun našeg srbskog naroda, kojeg ste vi, kao i političari, a uz pripomoć takozvanih novinara, odavno izdali. Gromoglasno ćutite, i gledate, ali i saučestvujete u uništavnjau srbskog jezika, koji je napadnut i od naših mrzitelja i mnogobrojnih neprijatelja.
Ta istina, koju vi ne pominjete, mora se izneti javno i na videlo ne samo našem Srbskom Rodu, već i našim neprijateljima, kao i celom Lingvističkom, ali i političkom svetu: Da je srbski jezik, srbski i to sa jednim od nastarijih pisama. Te da srbski jezik, ne mogu da prisvajaju novoizmišljeni ( u dvadesetom veku), i veštački narodi, koji naš – srbski jezik drsko kradu, prisvajaju i lažno nazivaju svojim jezikom. Što je banditizam i čisti zločin ne samo prema nama Srbima i Gospodu Bogu, već je to i zločin prema Lingvistici, kao nauci. Zato ću upotrebiti neoborive činjenice i istinu, te ću kazati: Austrijanci ne mogu Njemački jezik i pismo nazvati austrijskim, a takav je slučaj i sa amerikancima, koji Engleski jezik i pismo ne zovu američkim. To se odnosi i na Španski, Portugalski, Francuski i druge jezike, koji se govore u drugim državama sveta, ostajući jezici naroda, koji su ih u te države doneli i tako se i danas nazivaju i tretiraju. Iz tih razloga, ni Srbski se jezik, ne može nazvati hrvatskim, crnogorskim ili bošnjačkim, već samo srbskim. Tako da i u lingvistici postiji red i pravilo prvine, kao i starine, ali i istine, o nastanku svakog jezika, pa i pisma. Pošto je Gospod Bog tvorac svega, kao i čoveka, ljudi i naroda, tako je i tvorac svih jezika, kao i svih pisama. Koje po Božijoj promisli, kao pismo, svako pismo bi zapisano i to u svakom narodu, a preko ljudi, koje je Gospod Bog odabrao, dajući im znanje i umeće, da to pismo ispišu, a potom da ga, i svom narodu i to javno obznane. Tako da se sa ovom istinom, treba i valja pomiriti. A onaj čovek, ko to odbaci, odbacio je i sva Božija i životna pravila i dela, pa i naučna. A pošto jezik i pismo nisu ljuska tvorba, pripomenuću sledeću istinu: Pokušaj čoveka ili nekoliko lingvista, da naprave jedan novi jezik i pismo, kojeg nazvaše: ESPERANTO, postade neuspešan. To potvrđuje i neznatan, ma zanemarljiv broj ljudi, koji se sa tim propalim jezikom – eksperimentom, danas u svetu služe…
Tako da i ovaj navedeni primer sa “esperanto jezikom” pokazuje, da je svaki jezik, kao i svako pismo velika Božija tvorba i delo. A to se odnosi i na naš srbski jezik i srbsko pismo.
A kojeg bi sada, i to razni umobolnici i bezbožnici, ali i lažni jezikoslovci ili ti – lingvisti, da ponište, ili mu uz pripomoć naših ligvinstičkih ćutologa, daju drugo i lažno ime. Ko se tako kukavički, lopovski i nemoralno ponaša, taj je bandit i štetočina, ali i đavolja sluga, koji bi hteo da poništi Božije delo.
Takve ljude, zaskoči haos, ne samo u državi, već i u narodu, kojem se ispostavi račun – ne znanja, laži, nepravde, raznog zla i propadanja, ali i zagubljenosti, kao i obezglavljenosti. Te od tog trenutka i otpočinjanja haosa, otpočinje lutanje bez određenog cilja i spoznaje, gde se to svi kreću, gde idu i gde će na kraju stići??? Za te i takve loše i štetne posledice, pametni ljudi i narodi već odavno znaju. Kao što znaju, da se svaki rođeni čovek, kreće od svoga rođenja – prema smrti, a sve između tog kretanja, su životna i ovozemaljska iskušenja, koja su čoveku po Božijoj promisli i volji data. I to niko i nikada, od ljudi neće moći promenuti, niti na to može uticati, sem što se svaki čovek, može odlučiti i opredeliti; je li za istinu ili laž, je li za pravdu ili nepravdu, je li za ljubav ili mržnju, je li za mir ili rat, je li za znanje ili neznanje, ili je za Gospoda Boga i njegova dela, ili je za đavola i njegovo zlo. A pošto je krađa srbskog jezika, kao i njegovo uništavanje jedno podlo i veliko zlo, moradoh se na ovaj i ovakav način obratiti, tim srbskim lažnim Lingvistima. Koji su po meni bedni i jadne kukavice, jer ćuteći, oni podržavaju te lažne crnogorske, hrvatske ili bošnjačo-bosanske lingviste i jezikoslovce. Koji brutalno i drsko čereče, kradu i uništavaju naš srbski jezik, nazivajući ga hrvatskim, crnogorskim ili bošnjačkim jezikom.
I bez obzira koliko se sva ta tuđa i neprijateljska – lingvistička banda trudi, da izmisli novi jezik i novi narod, nikako im to ne polazi za rukom, da to u stvarnosti, tako i budu. Jer srbski se koreni, jezik i pismo, kao i sva druga srbska bogatstva, mogu i to od strane ljudskog ološa, da se negiraju i kriju, ali na njihovu žalost, ne mogu se uništiti. To Gospod Bog, tvorac svega, pa i srbskog naroda, jezika i pisma, nikome ne dozvoljeva. To bi trebali da znaju i ti lažni, a naši srbski lingvisti ili jezikoslovci, koji tako junački i herojski ćute u “odbrani” – srbskog pisma i jezika. A u koji se i to pomoću tih lingvista, skoro pa svakodnevno i to na lopovski i podao način, ubacuju te grube, strane i odvratne reči, kako bi se pomoću njih, uništio naš srbski jezik. Od kojeg ti naši lingvisti i te kako dobro i lagodno žive, a da našem srbskom jeziku, baš ništa od dobroga nisu dali. Sem što su nam kao narodu, podvalili i tu hrvatsku latinicu, nazivajući je našim drugim srbskim pismom. A što je drska, ma zločinačka laž, koja je našim neprijateljima pomogla, da mi Srbi, i to kao narod, odbacimo iz upotrebe našu Ćirilicu ili Srbicu. Jer danas, svega 5 % Srba, u svakodnevnom pisanju, upotrebljava našu Ćirilicu – Srbicu. To je sem tragedije, i teški zločin, u kojem učestvuju i ti naši lingisti i jezikoslovci. Koje sam na ovaj način, morao da dodirnem, ali i na njihovu štetnost i izdaju naroda i srbstva, kao i našeg jezika i pisma, da javno ukažem. Ćutati o zločinu, bilo kojeg čoveka, je dobrovoljni pristanak, da se bude saučesnik u zločinu.
Autor: Milosav Knežević Mile