Putinove reforme izmeniće i lice i naličje Rusije
Predsednik Rusije predložio promene koje predstavljaju podstrek evoluciji političkog sistema

Godišnje izlaganje Vladimira Vladimiroviča Putina, predsednika Ruske Federacije, pred Federalnim Sobranjem, izazvalo je već posle njegovog govora velike diskusije u ruskoj javnosti, naročito među političkim ekspertima, političarima, ekonomistima i drugim javnim radnicima iz prostog razloga – nacionalni lider najavio je (i već deluje u tom smislu) promene u demografskoj, socijalno-ekonomskoj, ali i političko-ustavnoj sferi.
Predsednikovo izlaganje je istovremeno izazvalo nove, za mnoge neočekivane događaje, kao što je ekspresna ostavka Dmitrija Medvedeva i kabineta njegove Vlade. Putin je neverovatnom brzinom reagovao. Odmah je učinio tri koraka. Zaštitio je Medvedeva postavljajući ga na za sada nepostojeću funkciju zamenika Predsednika Saveta odbrane i bezbednosti Ruske Federacije, odmah s desne strane Predsednika, znači do sebe samoga. Pred samo veče, u sredu, Putin je naznačio kandidata za premijer-ministra nove Vlade koja će neopterećena prošlošću sprovesti njegove zamisli. Radi se o Mihajlu Vladimiroviču Mišustinu, šefu Federalne poreske službe, onog upravnog državnog organa od koga zavisi balansirani federalni budžet i ekonomska stabilnost države. Dakle u roku od samo šest časova u Rusiji su se dogodile ogromne promene, ali bez tektonskih poremećaja. Već sutradan, u četvrtak, Putin se sastao sa radnom ekspertsko-političkom grupom (75 članova) koja će raditi ubrzano na izradi predloga Zakona o promenama ustavnih odredbi u već naznačenim oblastima, a koju je formirala Državna Duma.
Pre neki dan smenio je sa dužnosti Generalnog tužioca Rusije Jurija Jakovleviča Čajku (69)[1] i na njegovo mesto uz saglasnost Saveta Federacije postavio je zamenika šefa Istražnog komiteta tužilaštva Igora Vuktoroviča Krasnova (44), koji je u činu general-lajtanta. Postavljanjem Krasnova za Generalnog tužioca Putin želi da stavi do znanja da će borba protiv korupcije biti žestoka i bespoštedna. Ujedno Putin je tim potezom definitivno pokazao da ima nameru da rekonstruiše politički sistem i vlast na sva tri stuba na kojima ona počiva – u zakonodavnoj, izvršnoj i pravosudnoj grani vlasti.
Jesu li promene istorijska demokratska revolucija ili politička kozmetika
Šta te promene znače i šta će one doneti? Mnogi smatraju da su u pitanju formalne reforme u pomenutim oblastima, naročito ekonomskim, kojih je bilo i ranije, a od kojih mnoge nisu uspele, drugi se opet priklanjaju definiciji da se radi o ozbiljnim promenama koje ukazuju na sprovođenje istorijske demokratske revolucije, pogotovo u političkom sistemu zemlje, a treći misle, među kojima pre svega prednjače inostrani mediji kao i domaći i inostrani dosadašnji Putinovi kritičari, da se radi o političkoj kozmetici usmerenoj ka omogućavanju ustavnih preduslova da Vladimir Vladimirovič Putin i dalje upravlja Ruskom Federacijom, bez obzira na kojoj će se funkciji nalaziti posle isteka mandata 2024. godine.
O prvoj i trećoj verziji ovaj tekst se neće baviti iz prostog razloga jer autor smatra da ne treba raspravljati sa onima koji nisu dobro razumeli ono što je Vladimir Vladimirović govorio u Kremaljskom dvorcu, a istovremeno sumnja u ispravnost takvih stavova zbog već ozbiljno prisutne rusofobije i već iskazane od strane umornih i posustalih spoljnih i unutrašnjih „liberala“ paušalne kritike svakog poteza sadašnje vlasti Rusije.
Autor ovog teksta smatra da su naznačene promene iz Godišnjeg izlaganja Predsednika Ruske Federacije očekivane i da predstavljaju podstrek evoluciji političkog sistema koji je očigledno bio kočnica daljeg razvoja, naročito u sferi ekonomije, socijalne politike, razvoja demokratije i decentralizacije vlasti (punomoćja i odgovornosti) i po vertikalnoj i po horizontalnoj liniji i na različitim novoima vlasti – federalnom, regionalnom i municipalnom.
Ustavne promene

Ruska duma dobija značajno veća ovlašćenja (foto: Sergej Čirikov)
Od vremena iz devedesetih godina kada je Ustav Ruske Federacije donet (1994. godine) mnogo se toga promenilo. Takav Ustav je odražavao stanje u kome je Rusija tada bila (čitaj: na kolenima) ali istovremeno je poslužio, da se pre svega u poslednjih 20 godina, centralizacijom vlasti, zemlja politički, ekonomski i socijalno stabilizuje, ispravljajući ono što je vlast devedestih ekspresno razgradila[2]. Ustav iz 1994. godine dao je Predsedniku preširoka ovlašćenja jer je sam bio u sukobu sa Državnom dumom.[3] Došlo je vreme kada Rusija, dokazujući da je iznova jedan od svetskih lidera, izvrši i ovu vrstu promena, koja će potvrditi i pospešiti svoje mnogopolarno liderstvo ali i tendenciju još veće demokratizacije i decentralizacije vlasti.
U tome se nalazi smisao poruka Predsednika Rusije u njegovom Godišnjem izlaganju na Federalnom Sobranju, makar da je on u obraćanju Sobranju veoma mnogo prostora i vremena udelio gorućem problemu Rusije – demografiji iz kojega proističu i mnogi negativni socijalno-ekonomski efekti. O tome nekom drugom prilikom, a za sada orijentisaćemo se na političke efekte izlaganja Predsednika Rusije, pre svega na najavu promena odredbi Ustava Ruske Federacije kao i na promene u izvršnoj j vlasti.
Šta je cilj Ustavnih promena?
Po autoru ovog teksta koraci koje je preduzeo Predsednik Putin izmeniće i lice i naličje Ruske Federacije. Ona će svakako već od prethodne srede 15. januara 2020. godine drugojačije funkcionisati, što dokazuju hitre odluke Predsednika i same Državne Dume. Problem funkcionisanja vlasti na sva tri nivoa bio je primetan, naročito u poslednjoj deceniji. Jedan uvaženi politički analitičar Rusije već je uporedio birokratiju Rusije sa onom iz vremena Austrougraske. Sporu, korumpiranu, bez odgovarajućih ovlašćenja i bez ekvivalentne odgovornosti, ali označio je istovremeno i kao nezainteresovanu za svoj posao.
Pogotovo se to odnosi na regionalnu i minucipalnu administraciju, koja odista nije imala u potpunosti ustavne mogućnosti da samostalno donosi odluke iz domena svoje zone odgovornosti. Za sve se pitala federalna administracija, koja istovremeno nije razradila sistem kontrole, pogotovo na trošenje budžetskih sredstava, kao i sredstava opredeljenih za nacionalne programe koje je trebalo realizovati u regionima. Otuda je bilo i mnogo korupcionih skandala. Upravo bi to novi Ustav trebalo na drugačiji način da reguliše i poveća funkcionalnost, efikasnost, efektivnost ali i odgovornost regionalnih i municipalnih vlasti. Dakle, Ustav će suštinski izmeniti sistem vertikalne vlasti i koordinaciju na toj liniji.
Promene koje će se obaviti na nivou federalne vlasti, drugačijim ulogama Dume, Saveta Federacije i Državnog saveta, kao i raspodelu izvršne vlasti između predsednika i premijera odraziće se i na suštinu horizontalne vlasti, pre svega na balans moći između različitih subjekata vlasti.
U čemu se sastoje ustavne promene?
Tokom tradicionalne godišnje poruke Federalnom Sobranju (Državna Duma, Savet Federacije, Državni savet, Vlada, Ustavni sud i drugi sudovi, visoki zvaničnici državnih institucija i sl.) Vladimir Putin je predložio izmenu Ustava Ruske Federacije. Najavljene promene pre svega odnose se na izmenu uloga Saveta Federacije (gornji dom parlamenta, Državne Dume (donji dom parlamenta)), Državnog saveta, ovlašćenja i odgovornosti Predsednika RF, kao i Predsednika Vlade ali i na status ostalih visokih zvaničnika RF.
Suštinski, predlog ima za cilj da utvrdi nove političke standarde u vezi ovlašćenja i odgovornosti najodgovornijih lica Ruske Federacije. Jednom rečju ustavne promene treba da definišu novu proceduru i suštinski nov način izbora i postavljanja najviših rukovodioca zemlje, odnosno biće imenovani novi subjekti izbora premijera i ministara, kao i drugih izvršnih i pravosudnih rukovodilaca. Istovremeno izabrana i postavljena lica odgovaraće onom subjektu koji ih je i postavio. To praktično znači da promene koje je Putin predložio duboko zadiru u izmenu političkog sistema Ruske Federacije.
Mišljenje je da Rusiji nije u celosti potreban novi Ustav, već ozbiljne izmene u pojedinim delovima postojećeg osnovnog zakona zemlje, a koje su neophodne radi boljeg, demokratičnijeg i decentralizovanijeg funkcionisanja državnog aparata, za koji se inače u stručnim krugovima smatra glomaznim, nefunkcionalnim, korumpiranim i suviše birokratskim. Po rečima Vladimira Vladimiroviča o ustavnim promenama izjasniće se narod na sveopštem glasanju. Mi bismo rekli na referendumu, iako je ta reč izgleda pažljivo izbegnuta.
Nova i mnogo značajnija uloga Državnog saveta
Nove odredbe Ustava trebalo bi da sadrže novu i vidno ojačanu ulogu Državnog saveta – organa kojim bi predsedavao Predsednik, dok bi članovi bili šefovi konstitutivnih entiteta Federacije (predsednici pojedinih federalnih republika i gubernatori u regionima), članovi vladi, spikeri Državne dume (donji dom parlamenta) i Saveta Federacije (gornji dom parlamenta), zatim članovi ovog u budućnosti važnog organa bili bi i predsednički poverenici u saveznim okruzima.
Uloga Dume (donji dom parlamenta) biće dramatično promenjena. Po sadašnjem Ustavu Predsednik RF dobija saglasnost od Državne dume za imenovanje premijera, nakon čega on sam imenuje njega i sve ostale ministre. Izmena se sastoji u pojačanom uticaju Dume na izvršnu vlast time što će birati Premijera na predlog Predsednika. Državna duma, takođe, trebalo bi da dobije pravo da izabere potpredsednike i ministre u Vladi, takođe na predlog Predsednika.
Vlada odgovara podjednako i Parlamentu i Predsedniku. Nakon izbora Predsednik gubi pravo da odbaci izbor Premijera, potpredsednika i članova Vlade. Jednostavno biće u obavezi da prihvati izbor Dume. Na ovaj način Duma stiče pravo kao i u drugim parlamentarnim demokratijama da bira izvršnu vlast, jer je takvo pravo stekla od naroda – na parlamentarnim izborima.
Međutim, Rusija ostaje predsednička republika, sa pomenutim ograničenjima koje će imati šef države. Putin je to obrazložio na sledeći način: ”S obzirom na svoj istorijski, kulturni, mnogonacionalni, mnogokonfesionalni i geografski kontekst Rusija ne bi mogla normalno da se razvija i jednostavno ne može stabilno politički i bezbednosno da postoji u okvirima isključivost i parlamentarne republike. Ona takođe mora ostati snažna Predsednička republika”.
Predsednik će zadržati osnovna ovlašćenja, uključujući i mogućnost, u izuzetnim situacijama smenu ministara, direktnu kontrolu nad odbranom i strukturama sile kao i nad pravosudnim i pravnim sistemom. Međutim, što se tiče kontrole nad bezbednosnim strukturama predsednik će moći da naznači sve šefove institucija iz odbrambene i bezbednosne sfere, ali samo uz konsultaciju sa Savetom Federacije. Ovo bi trebalo da učini rad bezbednosnih i pravosudnih struktura transparentnijim i odgovornijim društvu.
Takođe, načela jedinstvenog sistema vlasti trebalo bi utvrditi Ustavom, jaz između državnih i lokalnih vlasti treba premostiti. Prava lokalne samouprave moraju se proširiti, što će uticati podjednako i na demokratičnost ali će ujedno uticati na decentralizovaniji sistem odlučivanja, koji se danas u Rusiji “zapetljao” prevelikim centralnim, administrativnim i birokratskim barijerama i uplivima. Između ostalog ustavne promene odnosiće se i na socijalno-ekonomsku feru.
Ubuduće Ustav će garantovati unapred predviđenom indeksacijom godišnja povećanja socijalne pomoći, penzija, materinskog kapitala, pomoći porodicama sa mnogo dece i slično. Zakoni u toj oblasti pokazali su se kao nedovoljni. Jedno je kada se krši zakon a drugo kada se krši Ustav!
Vrlo je važno reći da će nove odredbe Ustava regulisati i pitanje domaćeg zakonodavstva u odnosu na međunarodno. Domaće će imati preimućstvo u odnosu na međunarodno zakonodavstvo. Priznaće se međunarodne odluke ali koje nisu u suprotnosti Ustava Rusije.
Zanimljivo je da su strani mediji najpre komentarisali predlog promene Ustavne odredbe koja će regulisati zabranu obavljanja političkih i drugih javnih funkcija građanima Rusije koji imaju dvojno državljanstvo. Poučena svojim ali i iskustvom drugih zemalja u okruženju Rusija smatra da dvojno državljanstvo ne može biti garancija lojalnosti otadžbini ali i obavezama koje zahteva određena državna ili javna funkcija.
Zakon o promenama ustavnih odredbi već je usvojen u Državnoj Dumi, što znači da je definitivno započeo proces promeneUstava, koji će se završiti svenarodnim izjašnjavanjem.
Krupne promene u izvršnoj vlasti
U utorak, 21. januara, Vladimir Vladimirovič u konsultaciji sa Mišustinom sastavio je novi vladin kabinet, koji je Ruska Duma odobrila. U sastavu Vlade došlo je do mnogih ozbiljnih promena, o čemu ćemo ovde posebno govoriti. Vlada ima prvog zamenika premijera i još devet zamenika, a svaka od tih funkcija nosi ovlašćenja i odgovornost za pojedine oblasti. Takođe Vlada će imati još 20 ministara.

Novi ministar Belousov treba da pravednije raspodeli bogatstvo Rusije i popravi životni standard građana
Novo ime među zamenicima je Andrej Removič Belousov[4](60). Istaknuti je ekonomista i protivnik neoliberalnog koncepta ekonomskog razvoja, do sada na dužnosti pomoćnika Predsednika RF. Na dužnosti prvog zamenika zameniće Antona Siluanova, koji će ubuduće zadržati samo funkciju ministra finansija. Naravno, podrazumevajuće je da će Belousov rukovoditi ekonomsko-finansijskim i investiciono-razvojnim blokom u Vladi. Ruska javnost, osim one liberalne i prozapadne, koja je u ogromnoj manjini, izuzetno je dobro primila vest da će Belousov biti prvi zamenik Premijera. Ruski politički analitičari smatraju da će se dolaskom Mišustina i Belousova definitivno okončati era neoliberalizma u Rusiji.
Među zamenicima nova imena su: Dmitrij Jurjevič Grigorenko[5] (41), Viktorija Valerijevna Abramčenko[6] (45), Marat Šakirzjanovič Husnulin[7] (54), Aleksej Longinovič Overčuk[8] (56) i Dmitrij Nikolajevič Černišenko[9] (52). Na svojim dužnostima ostali su Jurij Ivanovič Borisov, Tatjana Aleksejevna Golikova i Jurij Petrovič Trutnjev.
Što se ministarskog sastava tiče važno je napomenuti da su na svojim dužnostima očekivano ostali Sergej Viktorovič Lavrov (inostrani poslovi), Sergej Kužugetovič Šojgu (odbrana), Vladimir Aleksandrovič Kolokeljcev (unutrašnji poslovi) i Aleksandar Valentinovič Novak (energetika), sa još nekoliko ministara iz prethodnog sastava.
Mnogo je novih imena. Više od polovine, tako da se može reći da će „duvati neki novi vetrovi“ u ruskoj Vladi, s obzirom da je stara pod vođstvom Medvedeva trpela svakodnevne kritike javnosti ali i političkog establišmenta, naročito onog iz Državne Dume.
O Putinovoj ulozi posle 2024. godine
Politički analitičari Rusije smatraju da su zamenici premijera i ministri vrhunski profesionalci u svojim oblastima, ali i već iskusni i prekaljeni političari. Govore da nikada do sada u Rusiji nije takva Vlada sastavljena što ukazuje na rešenost rukovodstva zemlje i samoga Putina da se izbori sa problemima ali i novim pre svega ekonomsko-socijalnim izazovima. Novca u budžetu ima dovoljno, on je „debelo“ suficitaran ali zbog neefikasnosti programi se ne realizuju onom brzinom kojom bi u kraćem roku stigli do običnog čoveka. Suficit od nekoliko triliona rubalja se slabo troši, a još više ima triliona u rezervnom fondu koji se budžetski prenosi iz godine u godinu jer nema programa, a i ovi koji postoje nisu doneli dobrobit običnom čoveku. Putin to hoće da izmeni i otuda ovakva Vlada.
Ostaje da se odgovori na pitanje koje mnogo brine inostrane medije i strane političke krugove. Šta će Putin raditi kada mu istekne mandat 2024. godine? Prelazi li na funkciju Premijera? Ili traži neko drugo mesto?
Da hoće da bude premijer ne bi dovodio Mišustina, a i sam nije zainteresovan da radi operativne poslove kojih mu je preko glave i na ovoj funkciji. Da li će se naći negde na relaciji Predsednika Gornjeg doma – Saveta federacije ili ojačanog Državnog saveta pitanje je koje još uvek nema odgovora. Suština je u tome što Rusija i u narednoj deceniji mora iznaći načine da političar kalibra Vladimira Vladimiroviča Putina učestvuje u političkom životu Rusije ali i da zadrži međunarodne pozicije koje on lično ima.
Problem je u tome što nijedna do sada „ponuđena“ funkcija, mimo predsedničke koju više ne može da obavlja, ne obezbeđuje upliv u međunarodnu politiku, u kojoj je Putin najveći svetski autoritet.
………………………
[1] Iza sebe ima karijeru ministra pravde u periodu 1999-2006. Na dužnosti generalnog tužioca nalazi se od 2006. do 2020. godine. Ujedno bio je u to vreme po dužnosti član Saveta bezbednosti Ruske federacije. V. V. Putin naznačio ga je 2020. godine opunomoćenim predstavnikom Predsednika za Severno-kavkaski federalni okrug.
[2]Kanadski istaknuti ekspert, jedan od najznačajnih naučnika u svetu, profesor menadžmenta i organizacije Henri Mintzberg izneo je tezu da ugrožene organizacije prilaze centralizovanom načinu upravljanja, upravo da bi se u teškim vremenima zaštitile od spoljnih i unutrašnjih neprijatelja. Na žalost u poslednjih trideset godina Rusija se suočila sa strahovitim spoljnim optužbama, napadima, pretnjama, sankcijama, izolacijom, ponažavanjima i neuvažavanjima. Istovremeno primorana je da se „brani“ od liberalne opozicije, finansirane iz inostranstva, koja je preglasna i agresivna iako u ukupnom iznosu ne može na izborima da dostigne više od tri (3) odsto glasova!
[3]Setite se događaja kada je Državna duma bila bombardovana od projelcinovskih snaga.
[4]Belousov je istaknuti ekonomski naučnik i jedan od najcitiranijih ruskih autora u svetskoj ekonomskoj literaturi
[5]Dolazi sa dužnosti zamenika šefa Federalne poreske službe, odakle je i premijer Mišustin.
[6]Do sada obavljala dužnost zamenika ministra ekonomskog razvoja
[7]Za njega kažu da je pored mera Moskve Sobjanina zaslužan za izgradnju glavnog grada Rusije, koji je postao svetska metropola.
[8]Takođe dolazi sa pozicije zamenika šefa Federalne poreske uprave
[9]Biće zadužen za kulturu, turizam i sport. Postao je poznat i priznat kao predsednik organizacionog komiteta Olimpijade u Sočiju. Rukovodi profesionalnom Kontinentalnom hokejaškom ligom od 2014. godine, drugom po snazi i finansijskoj moći lige u svetu, posle NHL. Dolazi sa dužnosti generalnog direktora i predsednika Upravnog odbora „Gasprom medija holdinga“.
Izvor: izmedjusnaijave.rs