Put mladih u jednom smeru
Seksualna revolucija
Idejni tvorac tzv. seksualne revolucije u 20. veku bio je slavni bečki neurolog dr Zigmund Frojd (Pribor, današnja Češka, 1856 – Hamsted, Ujedinjeno Kraljevstvo, 1939).
Osnovne postavke Frojdovog psihoanalitičkog učenja i terapeutske metode mogu se sažeto izraziti u četiri ključne teze:
- Čovek je raspet između dva temeljna nagona: Erosa (seksualnog) i Tanatosa (destruktivnog, koji vodi u smrt);
- Seksualni nagon je tako jak da u sebi krije želju za rodoskrvnim odnosima (sina i majke, oca i ćerke, brata i sestre), što se po pravilu potiskuje u podsvest;
- Čovek u svojoj podsvesti ima želju za svim mogućim nastranostima i izopačenostima (pre svega onima homoseksualne prirode), i zato „lekar“ Frojd čoveka definiše kao „polimorfno perverzno biće“;
- Čovek se od ispoljavanja svojih nagona uzdržava samo pod pritiskom spoljašnjih okolnosti… A što se nagoni više guše i potiskuju, to je čovek iznutra više sklon neurozi i unutrašnjoj pocepanosti. Ovde se nalazi koren tzv. „seksualne revolucije“ koju „doktor“ Frojd preporučuje radi oslobađanja nagona i ostvarenja duševnog zdravlja i sreće.
(Vladimir Dimitrijević, „Mladost i strasti“, 2. izdanje, Beograd, 1995, str.55-56)
Što se tiče Frojdovog definisanja čoveka kao „polimorfnog perverznog bića“, treba imati u vidu da su sve tri monoteističke religije (Mojsejeva, Hristova i Muhamedova) nedvosmisleno osudile seksualne nastranosti i izopačenosti svake vrste. Jevrejska Biblija u 18. i 19. glavi Prve Mojsejeve Knjige postanja (Gospod govori Avramu: „Vika je u Sodomu i Gomoru velika, i greh je njihov grdan“, Postanje 18:20) zbog tog „grdnog greha“, nazvanog „sodomija“ po gradu u kome je zatečen, opisuje Božji gnev koji je gradove Sodomu i Gomoru sasvim uništio.
„Oslobođenje seksualnih instinkata“ i „rasčlanjenje ustanove monogamne i patrijarhalne porodice“ dovešće do seksualne revolucije hipi pokreta u Americi i zapadnoj Evropi tokom 60-tih godina 20. veka, a nju će pratiti „potiskivanje represivnog razuma“, koji će svoj praktični, životni izraz naći u tzv. psihodeličnoj revoluciji, tj. u masovnoj upotrebi narkotika.
Psihodelična revolucija
Pionir, horifej i prvi popularizator droge LSD (što bi bila skraćenica za „League for Spiritual Discovery“, „Liga za duhovna otkrića“) bio je početkom šezdesetih ludi harvardski profesor psihologije Timoti Liri (Timothy Francis Leary, 1920–96). Profesor Liri je studentima preporučivao upotrebu droge LSD, jer će pomoću nje, govorio je, ponajbolje „proširiti svest“.
Za veliku i munjevito ostvarenu popularnost LSD droge zaslužni su i tada mladi pisac Ken Kizi (Ken Kesey, 1935–2001), autor kultnog romana „Let nad kukavičjim gnezdom“ („One Flew Over the Cuckoo’s Nest“, 1962) i ekscentrični pesnik–bitnik Alen Ginzberg (Irwin Allen Ginsberg, 1926–97). Treba uvek naglasiti da su svi ovi umetnici ponajmanje samonikli, jer iza čitavog pokreta seksualne i psihodelične revolucije stoje naučnici Centralne obaveštajne agencije (skraćeno CIA) sa njenim programom MC–ultra (Mind Control) koja je sve ove umetnike koristila kao opitnu zamorčad za izučavanje uticaja LSD i drugih psihodeličnih supstanci na čovekovu svest. Bio je to, dakle, experimentum in vivo („Opit na živim ljudima“) iz koga je uskoro rođen tzv. Hipi pokret.
Put u jednom smeru
Na pitanje: Zašto Amerika i njene tajne službe rade protiv sopstvenog naroda i omladine, možda je najbolji odgovor svojevremeno dao uticajni Alen Dals (Allen Dulles, 1893–1969), osnivač CIA i jedan od njenih prvih direktora. Projekt uništavanja sopstvene omladine, ali i one širom sveta, Dals je izložio u tekstu koji je po njemu nazvan „Dalsov plan“. Evo nekih delova ovog luciferijanskog projekta:
„Upotrebićemo sve što imamo, sve zlato, sva materijalna sredstva i blaga na obmanjivanje i zatupljivanje ljudi. Posejavši na tom polju haos, mi ćemo im neprimetno zameniti životne vrednosti falsifikatima i naterati ih da veruju u te vrednosti… Mi ćemo svim sredstvima podržavati i uzdizati takve umetnike, koji će početi da usađuju i utiskuju u svest ljudi kult seksa, nasilja, sadizma, izdaje – jednom rečju, svakog nemorala. (…) Vešto i neprimetno ćemo usađivati bezobzirnost, drskost, laž i obmanu, pijanstvo i narkomaniju, životinjski strah od drugih ljudi, bestidnost, izdaju, šovinizam i mržnju među narodima. Na taj način sve više ćemo slabiti moral pokolenja koja tek stasavaju. Angažovaćemo se oko ljudi već od dečijeg uzrasta, mladalačkih godina, uvek ćemo naglasak stavljati na omladinu, počećemo da je kvarimo, učimo nemoralu i razvratu. Napravićemo od njih špijune i kosmopolite. Eto tako ćemo sve učiniti.“ (Avelj Semjonov, „Crkva, globalizacija, identifikacioni broj“, Svetigora, Cetinje, 2003, str. 42-43)
Gospod govori Avramu: „VIKA JE U SODOMU I GOMORU VELIKA, I GREH JE NJIHOV GRDAN!“
Autor: Dragan R. Mlađenović