Srbija i srbske zemlje

Problem Kosova i Metohije, kao svete srpske zemlje, može u potpunosti razumeti samo ako se na njega gleda iz biblijske perspektive

Dobar dan, Dejane, hvala  još jednom na tvojim pričama i zapažanjima sa Kosova i Metohije. Sada pripremam kratak intervju-razgovor sa vama za portal Pravoslavie.ru. Jedno od glavnih pitanja smatram sledećim:

Vi, lično da li bi ste želeli da Bog uredi „posebno“, munjevito čudo za oslobođenje Kosova i Metohije od svih neprijatelja i okupatora? Kao magijom – odjednom, i više nema osvajača, nema agresivnih Šiptara, nema NATO-a itd., ostali su samo Srbi. Da li bi ste voleli – želeli takvo čudo? Ili mislite – smatrate da srpski hrišćanima treba vremena da se pokaju, da očiste svoja srca? Kako hrišćanin, po vašem mišljenju može ili treba da koristi stvorene poteškoće (stvorena iskušenja, probleme) za svoju dušu (na spas svoje duše, na korist svoje duše, na proveru svoje duše).

________________________________________________________________

Odgovor na vaša pitanja započeo bih rečima srpskog starca Teoktista Balšića Studeničanina, koji je rekao: „Stvarnost tj. pravu istinu o svemu može poznati samo onaj koji posmatra očima Svetog pisma.”

Mudrost ovoga starca se u potpunosti može primeniti na spoznavanje prave istine o Kosovu i Metohiji. Oduvek sam smatrao da se problem Kosova i Metohije, kao svete srpske zemlje, može u potpunosti razumeti samo ako se na njega gleda iz biblijske perspektive a ne iz dnevno-političke, koju nam sada, na silu, nameću globalisti sa Zapada.

Setimo se da je u Bibliji Bog kažnjavao Jevreje kada bi pogazili neki Njegov zavet, tako što je dopuštao njihovim neprijateljima da ih porobe, otmu im zemlju, ubijaju, skrnave svetinje ili da ih rasele. Tako je Bog i nas – grešne Srbe, kroz istoriju, često kažnjavao a mi iz toga nikada nismo izvlačili pouke, niti se kajali zbog grehova naših. Naročito smo morali razumeti zašto je Bog našu svetu zemlju – Kosovo i Metohiju naselio drugim narodom, oduzeo je od nas i dao je njima u ruke, i šta nam time poručuje.

Znam da se mnogi ateisti neće složiti sa mnom i da će reći da to nema veze sa Bogom, već sa trenutnim geopolitičkim okolnistima i ciljevima velikih sila, kojima se nismo mogli odupreti. Njima bih odgovorio da su geopolitičke okolnosti na Balkanu oduvek bile složene i uglavnom nepovoljne po nas, ali smo, kad god bi na čelu države imali pobožne, bogobojažljive vladare, državu uspešno branili od spoljnjih neprijatelja. Kao najočitiji primer tome, naveo bih srpsku svetu lozu Nemanjića, za čijeg vladanja je naša država doživela procvat i koja je iznedrila brojne svetitelje i našeg najvećeg prosvetitelja Svetoga Savu. Ti vladari bi krunisanjem u crkvi dobijali Božji blagoslov, pa su državom upravljali vođeni Duhom Svetim a ne trenutnim prolaznim političkim okolnostima, kako sada rade naši savremeni tzv. real- političari.

Ali da se vratim našoj bližoj prošlosti, tj. na komunizam, u čijem sam periodu i sam proživeo deo života. Mislim da je komunizam naš najveći greh počinjen u novijoj srpskoj istoriji i da njegove posledice osećamo i danas  i da ćemo se od njih još dugo oporavljati. Komunizam je proterao Boga iz srpskih porodica i pod vidom jednakosti i ravnopravnosti uveo nekakve nakaradne ljudske vrednosti. Komunizam je ispraznio blagorodna srpska sela i napunio gradove poslušnom radničkom klasom, podložnom raznim političkim manipulacijama.  Komunizam je od fragmentiranih delova Srpskog naroda proizveo nove veštačke nacije: „Crnogorce, Makedonce i Bošnjake“. Komunizam je na posletku izrodio i izdaju Kosova i Metohije, jer su Srbi, opijeni idejom bratsva i jedinstva jugoslovenskih naroda, zapostavili svoje nacionalne interese i na sopstvenu štetu favorizovali sve druge narode i nacionalne manjine, koji su to, uz podršku Zapada, itekako dobro iskoristili prilikom raspada Jugoslavije.  Srpski komunisti su ukazom zabranili povratak Srba proteranih sa Kosova i Metohije tokom drugog svetskog rata od strane nacista i njihovih kolaboracionista – albanskih balista, a istovremeno, pod vidom humanog spašavanja od siromaštva, dozvolili doseljavanje 200.000 Albanaca iz susedne Albanije poklanjajući im srpska imanja. Time su doprineli drastičnom povećanju broja Albanaca u odnosu na Srbe. Albanci su kasnije, forsiranjem visoke stope nataliteta, podpomognutom tadašnjom socijalnom politikom dotiranja novčane pomoći višedetnim porodicama,  dodatno uvećali svoj broj i promenili etnički sastav stanovništva Kosova i Metohije u svoju korist. Sada su, nakon proterivanja još 250.000 Srba uz pomoć NATO-a, postigli da čine više od 90% stanovništva Kosova i Metohije, kojim mašu po Svetu kao glavnim argumentom za priznavanje nezavisnosti. Srpski komunisti su zarad svojih političkih karijera prikrivali dugogodišnje tiho iseljavanje Srba sa Kosova i Metohije i zataškavali konstantno albansko nasilje i teror nad Srbima. Srpski komunisti se nisu protivili donošenju ustava Kosova 1974. godine, čime je ova srpska pokrajina dobila atribute državnosti i pravo na otcepljenje.

Nakon komunizma, 80-tih godina prošlog veka usledio je period socijalizma, koji je uz manje nacionalističke primese u  mnogome zadržao komunistička ideološka načela, naročito po pitanju autoritativizma i totalitarizma. Mnogi s pravom tadašnje ali i sadašnje srpske političare nazivaju decom komunizma, jer mnogi od njih zaista potiču od roditelja i dedova koji su bili komunisti a i po svom odnosu prema religiji i Srpskoj pravoslavnoj crkvi, se mnogo ne razlikuju od njih. Oni su nastavili, naročito nakon rata 1999. godine, da u pregovorima sa Albancima, vođenim uz posredovanje Zapada, trguju srpskim nacionalnim interesima. Čineći nepotrebne ustupke albanskoj strani, dodvoravali su se Zapadu zarad prijema u EU i time Kosovo i Metohiju sve više udaljavali od matice Srbije.

Umesto da se drže Rezolucije UN-a 1244 i insistiraju na njenoj primeni, oni se više trude da srpsku javnost pripreme za gubitak Kosova i Metohije, šireći defetizam po pitanju budućeg statusa ove srpske pokrajine i prestavljajući to kao neminovnu realnost i nacionalni interes.  Na primer, umesto da insistiraju na povratku oko 250.000  proteranih Srba, oni su ih, sredstvima dobijenim iz fondova Evropske unije za izgradnju socijalnih stanova, integrisali na teritoriji centralne Srbije.  Time su proizveli efekat, koji je sličan komunističkoj zabrani povratka Srba prognanih sa Kosova i Metohije tokom drugog svetskog rata.

Ovo je kratak opis nekih istorijskih događaja i naših grešaka koji su prethodili sadašnjem, po nas, vrlo nepovoljnom stanju na Kosovu i Metohiji. Nisam se bavio našim neprijateljima i okupatorima, jer ih, u kontekstu pribrojavanja naših grehova i grešaka, doživljavam kao zasluženu Božiju kaznu.

Da bi nas Bog oslobodio njih, potrebno je da se kao narod iskreno pokajemo i vratimo veri pravoslavnoj.  Jer ćemo samo tako duhovno obnovljeni moći suprostaviti iskušenjima kojima smo neprestano izloženi. Tim pre što je naša budućnost na politički nestabilnom Balkanu krajnje neizvesna. Na teritoriji naše države prelamaju se interesi mnogih svetskih sila. Ovde je granica zapadnog i istočnog sveta. Ovde se dodiruju tri svetske religije: pravoslavna, katolička i muhamedanska, koje se među sobom često sukobljavaju. Naša država je zadnjih godina glavni tranzitni koridor arapskih migranata na njihovom putu ka zapadnoj evropi. Okruženi smo zemljama NATO saveza i zemljama Evropske unije, koje nas, zbog ne pripadanja ni jednom bloku, doživljavaju kao remetilački faktor. Zbog protivljenja zapadnoj globalističkoj politici, kažnjeni smo: sankcijama, medijskom antisrpskom propagandom, izolacijom, bombardovanjem, Međunarodnim sudom u Hagu i na kraju svega toga oduzimanjem teritorije Kosova i Metohije.

Međutim, sve to nije do kraja slomilo srpski duh. Sve ove teškoće koje nas snalaze, podstiču, naročito kod mladih Srba, buđenje nacionalne svesti. Sve više mladih Srba pokazuje interesovanje za Kosovo i Metohiju, peva o Kosovu, posećuje ga i putem raznih humanitarnih udruženja, organizovano pomaže preostale Srbe u „enklavama“. Njihova osećanja i stav prema Kosovu i Metohiji u mnogome odudaraju od sadašnje politike države Srbije po ovom pitanju a rekao bih i od zvanične Srpske pravoslavne crkve, jer se sve više čini da je vlast podlegla pritiscima Zapada a SPC duhu ekumunizma. Naročito treba imati u vidu i to da od rata 1999. godine, vlast u Srbiji postavlja Zapad.

Uprkos svemu tome, ankete pokazuju da opada procenat broja Srba koji su za ulazak Srbije u EU, da se ogromna većina protivi ulasku u NATO itd. Sve to nervira Zapadne sile koje su uložile ogroman novac, pre svega u finansiranje nevladinog sektora i kupovinu i kontrolu medija, sa ciljem  promene svesti Srba, koje zbog pravoslavlja i dalje vide kao glavnu prepreku svom globalističkom cilju porobljavanja preostalih slobodnih nezavisnih država, na čijem kraju nesumnjivo nišane Rusiju.

Zbog toga bi Rusija trebala pažljivo da prati dalji razvoj situacije na Kosovu i Metohiji i oko njega i da svoj stav po ovom pitanju, u međunarodnim organizacijama ne kreira prema aktuelnoj srpskoj državnoj politici popuštanja i pristajanja na uslovljavanje, koju ogromna većina Srba ne podržava, već da ga, u skladu sa svojim dugoročnim nacionalnim interesima, donosi držeći se čvrsto svojih dosadašnjih principa odbrane državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta međunarodno priznatih nezavisnih država.

Time će pomoći i sebi i nama Srbima na Kosovu i Metohiji, koji smo ostali da živimo u „enklavama“, nadajući se da ćemo jednoga dana dočekati slobodu. U tome nam pomaže naše istorijsko pamćenje, koje nas podseća na ranija ropstva u koja smo, pod raznim osvajačima, padali, koja su bila prolazna i koja se nikada nisu dobro završavala po naše osvajače i okupatore. Istinski  verujući Srbi su sigurni, mada su u manjini, da će se to desiti i sa sadašnjim okupatorom – Zapadom, oličenim u NATO-u, čija je moć već počela polako da opada, pa zato pozivaju na strpljenje.

Zato mi – Srbi sa Kosova i Metohije, dok čekamo Božje čudo spasenja, moramo zablagodariti Gospodu što, pored svega što smo preživeli, i dalje živimo na svetoj srpskoj zemlji, jer je i sam naš život u ovakvom neprijateljskom okruženju,  Božije čudo.

Orahovac
Dana, 24.04.2021. god.

Autor: Dejan Baljošević

Izvor: http://srbinaokup.info/?p=118092

Hvala na poverenju! Molimo vas podelite, širite istinu!

.