Crkva

Prelaz parohija raskolničke Ukrajinske autokefalne pravoslavne crkve u Ukrajinsku grko-katoličku crkvu kao preteča budućeg jedinstva s rimokatolicima

Harkovsko-poltavska eparhija (raskolničke) Ukrajinske autokefalne pravoslavne crkve pridružila se unijatima. Foto: SPŽ

Dana 14. juna 2020. na saboru harkovske parohije Svetog Dimitrija Harkovsko-poltavske eparhije UAPC (obnovljena), parohijani ove zajednice gotovo su se jednoglasno saglasili da pređu u UGKC. Tek tada je postalo poznato da su primer ove parohije sledili i parohijani Svetog Jurija u Poltavi i parohije Preobraženski u Lozovi iste eparhije UAPC (o). Obratili su se na episkopu UGKC Vasiliju Tučapcu sa zahtevom da ih primi u sastav Harkovskog egzerhata.

Treba napomenuti da se Harkovsko-poltavska eparhija UAPC (o), koju je donedavno vodio „arhiepiskop“ Igor Isičenko, nije identifikovala sa UAPC pod upravom Makarija Maletiča, već se smatrala nezavisnom verskom strukturom. Zbog raskola u UAPC 2006. godine, Harkovsko-poltavska eparhija donela je sopstveni Ustav u kome je u ime dodata reč „obnovljena“. Igor Isičenko je 1993. bio na čelu eparhije i, u principu, nikada nije skrivao svoje simpatije prema rimokatolicima i unijatima.

UGKC i «kijevska tradicija»

Prema Isičenku, „jedinstvena crkva koja je realno sačuvala nasleđe kijevske tradicije je Grkokatolička crkva“, zato jer je, „rastvarajući se u poljskom rimokatolicizmu, umela da pažljivo neguje kijevsku lokalnu tradiciju“.

„Arhiepiskop“ Igor je objasnio i svoje razumevanje sintagme „kijevska tradicija“: „Sve do kraja XVII veka ulazeći u ukrajinsku crkvu, ne biste mogli reći da li je ona unijatska ili pravoslavna … Bez svesne podele našeg obreda i crkvenog ustrojstva, bilo kakve inicijative za ujedinjavanje samo će fiksirati obrazac Crkve, koja se oblikovala u tragičnoj epohi za Ukrajinu (znači vreme kada je Ukrajina bila u sastavu Ruskog carstva – napomena urednika). UGKC od kraja XIX veka uspešno prolazi proces restauracije autentičnog kijevskog obreda.“ Drugim rečima, za Isičenka, sva suština „ukrajinske crkve“ leži u svesnom „razmoskovljenju“, za šta je najbolji primer UGKC.

Upravo zbog toga se 1. aprila 2015. god. „sabor“ koji je vodio „arhiepiskop“ Igor obratila Sinodu UGKC-a sa zahtevom „da se pronađu načini za obnavljanje evharistijskog zajedništva i administrativnog jedinstva“. Prema mišljenju „vladike“, za takvo jedinstvo ne postoje dogmatske, a ni kanonske prepreke – ometaju ga samo „iluzije o prošlosti i negativni stereotipi“.

Isičenko je samo malo ranije priznao da je krajem 2013. pokrenuo „molitveno jedinstvo“ sa unijatima na Majdanu (mestu održavanja ukrajinske obojene revolucije – prim. prev.). Unijati nisu prezirali zajedničku službu sa „autokefalistima“. Na primer, Harkovski ekzarh iz UGKC-a Vasilij Tučapec učestvovao je u večernjim službama s Isičenkom, a još ranije su černivcki i lavovski unijati „osvećivali“ su zajedno vodu na Bogojavljenje.

Zbog svega rečenog nema nikakvog iznenađenja u akcijama raskolnika Harkovsko-poltavske eparhije UAPC – oni su namerno i tokom nekoliko godina išli ka jedinstvu sa UGCC. Međutim, uprkos svim trivijalnostima i neizbežnosti ovakvog rešenja, primetno je da i drugi predstavnici ukrajinskih raskolnika sa simpatijama i saosećanjem gledaju na stranu unijata.

UGKC i PCU: ka jedinstvu

Prvu u ovom redu moguće je postaviti tzv. Pravoslavnu crkvu Ukrajine (PCU). Odmah nakon dobijanja Tomosa, poglavar UGKC, Svjatoslav Ševčuk, izjavio je da je „sledeći korak (nakon stvaranja PCU – napomena urednika) ekumenski dijalog između UGKC i ujedinjenog ukrajinskog pravoslavlja u smeru vraćanja prvobitnog jedinstva ove Crkve“. Nakon stvaranja PCU uputio je čestitke novoizabranom lideru Epifaniju Dumenku, u kojem je stvaranje PCU nazvao „Božjim darom“ na putu ka „potpunom jedinstvu Crkava Vladimirovog krštenja“. U odgovoru na to, poglavar tzv. PCU, Epifanij Dumenko, rekao je da smo „zacrtali određeni put naše saradnje u budućnosti i preostaje da tražimo one zajedničke temelje koji će nas ujediniti“.

Za jedinstvo sa unijatima, izjasnio se i bivši mitropolit Ukrajinske pravoslavne crkve – Moskovske patrijaršije (UPC), a sada „jerarh“ PCU Aleksandar (Drabinko). Prema njegovim rečima, ono što mitropolit Vladimir (Sabodan) i lider UGKC Ljubomir (Guzar) navodno nisu mogli da urade, trebalo bi da urade moderni predstavnici PCU i unijata: „To što su oni učinili nama: sa vama (Ševčukom – napomena urednika), vladikom (Susom – napomena urednika), sa mnom – to i jeste napredovanje. Prelazeći granicu mogućeg, učinitii nerealno realnim. Ono što oni nisu mogli, mislim da ćemo to uradili mi.“

Planove za buduće jedinstvo ove dve strukture otkrio je i bivši predsednik Ukrajine Petar Porošenko, koji je prilikom osvećenja unijatske crkve u Italiji izjavio da „danas Grčko-katolička crkva igra izuzetno važnu ulogu u jedinstvu države. I za mene je izuzetno važno da je ovo i ujedinjavanje naših crkava – ovde sam kao pravoslavni, dok je većina grkokatolika ovde, ali zajedno smo, jer se molimo za Ukrajinu.“

Prema Porošenku, «Gospod nam je poslao veoma mudre jerarhe – patrijarha Svjatoslava i njegovo blaženejšeg Epifanija. Lepo je što komuniciraju, lepo je što pregovaraju, lepo je da koordiniraju svoje postupke.»

Ove i druge brojne činjenice koje svedoče o budućem jedinstvu unijata sa ukrajinskim pravoslavnim raskolnicma omogućavaju nam da zaključimo da je jedan od mogućih razloga delovanja ukrajinskih samosvetitelja istrgnuti pravoslavce Ukrajine od Majke crkve i tako doprineti pomeranju Rimokatoličke crkve na Istok. To znači da će pre ili kasnije, na primer, u jedinstvo sa UGKC, što je pokazalo eparhija Harkov-Poltava tzv. UAPC, krenuti i drugi predstavnici ukrajinskog raskola.

UGKC i «ujedinjena pomesna crkva»

Indirektna potvrda ove teze su reči „ arhiepiskopa “ Igora Isičenka, koji je u jednom od svojih intervjua rekao: „Pomesna crkva ne svodi se na administrativno jedinstvo. Ako je stvaranje crkvene strukture samo po sebi cilj, onda je beskorisno. Ako se zdravi delovi svake Crkve pokušavaju ujediniti kako bi stvorili zdravo telo nacije koje joj je danas potrebno, tada će biti osigurano i jedinstvo Crkve. Ovo je sada pozicija čitave Harkovsko-poltavske eparhije UAPC: pomesna crkva je nemoguća bez jedinstva sa UGKC. To je pozicija koju je naš eparhijski sabor usvojio u aprilu ove godine. “

Već iz ovih reči postaje jasno da stvaranje „Jedinstvene pomense crkve“ nije krajnji cilj svega što se događa na crkvenom polju u Ukrajini. Konačni cilj u više navrata su izgovarali papa Fracisko i patrijarh Carigrad Vartolomej – potpuno evharistijsko jedinstvo pravoslavaca i rimokatolika. U tom smislu, Ukrajina, prema glavi UGKC, Svjatoslava Ševčuka, je samo „laboratorija ekumenizma“, a unijati su njen „katalizator“.

Možda su upravo ove činjenice dozvolile pirejskoj mitropoliji Grčke crkve da tvrdi da je PCU stvorena da olakša „ujedinjavanje“ papstva i pravoslavlja. Odeljenje za borbu sa jeres ove mitropolije objaviloo je izjavu u kojoj su ukazali na korake kojim papa i patrijarh Vartolomej nameravaju da postignu jedinstvo rimokatolicizma i pravoslavlja: ​​«Ukrajinska autokefalija ima za cilj promovisanje ‘ujedinjenja Crkava’, papizma i pravoslavlja.»

U izjavi je rečeno da će «u prvoj fazi cilj ‘ujedinjenja’ raskolnika Epifanija s ukrajinskim unijatima kako bi se stvorila jedinstvena pomesna ‘Crkva’, koja će uključivati unijate i one koji slede Epifanija» (videti gore reči Isičenka o stvaranju «Jedne pomesne crkve», – napomena urednika). U sledećoj fazi, oni će najverovatnije pokušati ‘gutanje’ svih pravoslavnih crkava koje slede vaseljensku patrijaršiju, sa svim unijatskim pomesnim „crkvama“ koje će se počiniti prvenstvu vaseljenske patrijaršije. I konačno, u trećoj i poslednjoj fazi, ‘ujedinjenje’ svetskog pravoslavlja sa jeretičkim papizmom biće izvedeno kroz sve ove unijatizovane hibridne ‘crkve’ stvorene u međuvremenu.»

Zato je prelazak parohija UAPC u Grkokatoličku crkvu početak te „prve faze“ i svedočanstvo tih procesa koji se dešavaju među ruskim raskolnicima u celini.

Upravo su u Harkovu odlučili da ne učestvuju ni u kakvim međustrukturama kao što je PCU, već da se odmah pridruže UGKC. Zato jer shvataju da će se to pre ili kasnije desiti sa svim ukrajinskim raskolnicima.

Autor: Konstantin Šemljuk

S ruskog preveo Zoran Milošević (https://spzh.news/ru/zashhita-very/72264-perehod-obshhin-uapc-v-ugkc-kak-predvestnik-budushhego-jedinenija-s-katolikami)

Izvor: balkanskageopolitika.com