Mišljenja

Po čemu je neko Srbin i šta je to srpska nacija?

Nedavno smo u novinama pročitali oglas za knjigu „Srbi narod najstariji“, koja nam se nudi kao „plod dugogodišnjeg naučnog istraživanja“ i kao „teza odbranjena na Sorboni“! Možda to godi sujeti (nekakavoj opasnoj nacionalnoj sujeti!), ali nas ta sujeta odvraća koliko od istine (jer najstariji narod su Jevreji!), toliko i od Svetog Save, duhovnog oca Srba, pa tako i od mogućnosti da postanemo i ostanemo svjesni sebe!

Koliko smo kao hrišćani osvetljeni likom Hrista, toliko moramo i kao Srbi da budemo vođeni likom Svetog Save. Kao što bismo bez Hrista bili beslovesni i ne bismo imali osjećanje za tajnu čovjeka, tako i bez Svetog Save ne bismo osjećali istoriju i u njoj tajnu Srba.

Srbi su narod Svetog Save i jedino tako mogu i da se održe. To je naš jedini identitet, pa prema tome i naš jedini kontinuitet. Dakle, naša istorija.

Značaj Kosovske bitke nije u njoj samoj, nego u Zavjetu! Kosovo je bilo iskušenje: da li će naši preci, na čelu sa Svetim Knezom ostati vjerni Zavjetu i kad izgube zemaljsko carstvo? Naši preci su odoleli lukavom („demonskom Mesiji“, kako ga naziva Njegošev vladika Danilo),  i ostali vjerni Zavjetu: sveta rijeka Svetog Save nije presušila, istorija nije prekinuta.

Zavodeći nas i „laskajući“ nam predstavom o Srbima kao „narodu najstarijem“ – starijem i od pojave Hrista! – oni traže naš identitet u paganstvu! U varvarstvu!

Tako je u 15. stoleću, čuveni humanistički, grčko-renesansni filosof Georgije Gemist Pliton preporučivao svojim sunarodnicima da se vrate paganstvu, jer bi samo tako mogli da steknu „varvarsku snagu“ za otpor Turcima. Na to mu je carigradski patrijarh rekao: „Mi nismo Grci! Mi smo pravoslavni Romeji!“ Grci su, naime, krštenjem postali sasvim drugi narod, preobražajem su stekli drugačiji identitet!

“Gle, sve je novo!“, kaže zato Apostol. Ni mi više nismo onaj (paganski, varvarski) narod koji su bili naši tjelesni preci (ali samo tjelesni!) prije Svetog Save, našeg duhovnog oca!

Doduše, svi smo mi pagani u onoj mjeri u kojoj smo ostrašćeni, grijehom opterećeni. Smisao Hrišćanstva i Zavjeta je zato u tome da u svakom čovjeku probudi i održi svijest o sopstvenom grijehu, da bismo se čistili i odazivajući se pozivu Zavjeta – uzdizali u Nebesko Carstvo Crkve. U tom uzdizanju se oslobađamo idola i fetiša koji gode našoj ostrašćenosti, koji trebaju našem Grijehu, a kojima smo robovali, do juče beslovesno.

Komunistička ideologija je prikazivala paganstvo kao bezazlenu ideologiju „besklasnog društva“,  a pljačku i bezakonje kao pravdu revolucije! No, srpski narod se najzad uspravio. Bog nas je pogledao. Uzdizanje je tek počelo. Ono je pred nama kao zadatak i poziv da se tek osvijestimo.

Ikona i zavjet Svetog Save – istorijski potvrđen zavjetom Kosovskim! – jesu taj poziv. I naše Seobe su pokazale da mi vjerom nismo vezani za tle i zemljasko carstvo (htonskom vjerom, kao pagani), nego Zavjetom za Nebesko Carstvo koje je u čovjeku!

Ko istoriju i supstanciju srpskog naroda traži u paganstvu, taj ne razumije ni Kosovski Zavjet, ni svetog Kneza, ni Svetog Savu. A bez njih, mi niti imao istoriju, niti možemo znati ko smo!

Autor: prof. dr Žarko Vidović, „Suočenje pravoslavlja sa Evropom“, Svetigora, Cetinje, 1997. godine

Izvor: http://www.sedmica.me/erthrth/

Hvala na poverenju! Molimo vas podelite, širite istinu!