Međunarodni zakon ne dozvoljava prisilnu vakcinaciju

Mary Holland naučni istraživač sa pravnog fakultetu u Njujorku govori o slobodi izbora, da međunarodni zakon ne dozvoljava prisilu.
“Danas se fokusiram na ulogu zakona koji štiti ljudska prava kada su u pitanju vakcine. Kako možemo da balansiramo prava kolektiva u odnosu na individualna prava? Vakcine su po svojoj prirodi medicinska intervecnija bazirana na populaciji.
Jedan od glavnih ciljeva Ujedinjenih nacija kao što piše u prvom članu UN povelje, je da se dođe do međunarodne saradnje u promovisanju i podsticanju poštovanja ljudskih prava i osnovne slobode za sve. UN i međunarodna zajednica imaju obavezu da poštuju ljudska prava kada su vakcine u pitanju… Posle Drugog svetskog rata, međunarodna zajednica je prepoznala veliku opasnost u naučnim i medicinskim eksperimentima nad ljudskim subjektima bez njihovog pristanka. Posle otkrivanja nacističkog medicinskog zverstva, svet je izglasao Nirnberg zakonik koji kaže da dobrovoljna saglasnost ljudskih subjekata je apsolutna obeveza. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima je dodatno ojačao ovu zabranu protiv eksperimenata na ljudskim subjektima bez njihovog pristanka, gde piše: “Niko neće učestvovati u medicinskom ili naučnom eksperimentu bez slobodno datog pristanka.“ Ova zabrana je univerzalno poznata, tako da neki sudovi i naučnici su izjavili da pravo na informisani pristanak je uobičajena stvar međunarodnog zakona. To znači da se taj zakon odnosi na ceo svet, bez obzira da li u nekoj državi to piše u knjigama. To je isto kao norme koje zabranjuju ropstvo, genocid, mučenje i piratstvo…
…2005. godine, UNESKO-Organizacija za obrazovanje, nauku i kulturu Ujedinjenih nacija je govorila o ovoj temi i prihvatila je Univerzalnu deklaraciju o bioetici i ljudskim pravima na osnovu koncenzusa 93 zemlje, uključujući i SAD. Države koje su učestvovale su se nadale da će ova deklaracija, isto kao i Univerzalna deklaracija o ljudskim pravim ranije, postati set vodećih principa. Po pitanju pristanka u deklarciji piše: “Bilo koja medicinska intervencija može da se uradi samo posle slobodnog i informisanog pristanka osobe na osnovu adekvatne informacije.“ Dalje piše da interes nauke ili društva ne može da bude iznad ovoga. Ova izjava je nastavak medicinske zakletve koja se pripisuje Hipokratu pre 2.500 godina: “Doktor mora da radi za dobro svojih pacijenata, i ne sme nikada da ih povredi.“ Ovo je skraćeno za princip ,,Prvo ne škoditi“, ovaj kredo oličava princip predostrožnosti u medicini gde jasno stavlja interes individualnog pacijenta iznad kolektiva ili takozvanog “stada“. Ovaj princip predostrožnosti direktno dovodi do toga da politika vakcinacije može da bude samo preporuka, a nikako prinuda. Veza između doktora i pacijenta se pre svega zasniva na poverenju i bilo kakva prisila to potkopava. Kada je veza doktora i pacijenta zasnovana na prisili, tu se odmah gubi poverenje i onda lekari rade za državu i nadalje za društvo što znači da su iznad pacijenta pojedinca…
Prateći princip predostrožnosti u medicini, osnovna pozicija sa vakcinama može da bude isključivo preporuka, nikako obaveza. Pojedinci za sebe i svoju maloletnu decu imaju pravo da prihvate ili odbiju preventivnu medicinsku intervenciju na osnovu adekvatnih informacija i bez prisile pretnjom gubitka ekonomskih i obrazovnih beneficija. Osnovna pozicija vakcinacije mora da bude informisan pristanak, jer prisilna obaveza uništava poverenje i smanjuje osnovno pravo na život, slobodu, telesni integritet, privatnost informisanog pristanka i pravo roditelja da donesu odluku. U većini razvijenih zemalja se koristi ovaj princip i vakcinacije se samo preporučuju…
Univerzalna deklaracija o bioetici i ljudskim pravima dozvoljava ograničenje fundamentalnog prava, ali ta ograničenja moraju biti nametnuta zakonom i moraju da postoje, citiram, zbog zaštite javnog zdravlja ili zbog zaštite prava i slobode drugih. Osim toga, takvi zakoni moraju da budu u skladu sa Međunarodnim zakonom za ljudska prava.
Ako država traži obaveznu vakcinaciju, onda mora da ima jaku obavezu da obezbedi delotvoran pravni lek za ošetećenja od vakcina. Kao i svi lekovi na recept, vakcine nose rizik oštećenja i smrti za neke ljude. Garancija delotvornog pravnog leka je osnovni stub u zakonodavstvu, u demokratskom društvu i pravni lek mora da bude efikasan, a ne iluzorni pravni lek koji ne obezbeđuje olakšanje…
Ako se ne pridržavamo osnovnih principa prava na život, slobodu i telesni integritet pojedinca, i prava na slobodan i informisan pristanak u medicini, možemo sebe dovesti do poznate i nepoznate štete…
Budimo oprezni, obrazovani da bi na pravi način integrisali globalnu zdrastvenu bezbednost i globalnu slobodu.“
Uredništvo Borba za istinu