Ljepojević: Zapad se ne miri sa porazom u BiH i ne odustaje od destrukcije – za Srbe nema povlačenja
MIT O GENOCIDU U SREBRENICI JE GEOPOLITIČKOG ORUŽJE SAD I NJIHOVIH EVROPSKIH SATRAPA
GUBITNICI u stvaranju novog svetskog poretka ne odustaju od rušenja još ono malo onoga što je preostalo od međunarodnih normi. Prazninu srušenog popunjavaju pokušajima institucionalizacije laži kao politike.
Jedan od brojnih simbola te političke ambicije je i inicijativa da Generalna skupština Ujedinjenih nacija donese rezoluciju o danu sjećanja na „genocid u Srebrenici“.
Zapad se jednostavno ne miri sa porazom u Bosni i Hercegovini, posebno u Republici Srpskoj i ne odustaje od destrukcije. I zaista, Zapad predvođen Amerikom i jeste poražen jer nije u stanju da ostvari svoju ambiciju da ukine Dejtonski sporazum i stvori takozvanu unitarnu Bosnu i Hercegovinu kao svoju koloniju kojom će upravljati zapadni ambasadori i lokalni klijenti.
Tokom promjena u svijetu, tu ambiciju je potpuno preuzela Amerika i Evropa tu više nije bitna, samo izvršava naloge. Ali, za njih je problem Republika Srpska koja braneći sebe brani i Dejtonsku Bosnu i Hercegovinu.
Inicijativa rezolucije o Srebrenici razotkriva da u toj ambiciji ni Amerika ni njeni vazali više nemaju nikakve mjere, nema granica.
Jasno je da su formalni inicijatori i oni koji podržavaju eventualnu rezoluciju američki klijenti i to je svima jasno. Ali, odabrati Njemačku i Ruandu kao inicijatore je stvarno ispod nivoa ukusa. To su dvije zemlje koje su počinile najveće genocide u novijoj istoriji ali valjda kompjuterski modeli i vještačka inteligencija, a ne stvarni ljudi, na koju su oslanja politika Amerike „procjenjuju“ da su te zemlje upravo „mjerodavne“.
Kako god, to je sramno favorizovanje i reafirmacija zemalja koje su počinile najveće genocide u novijoj istoriji.
Za razliku od Njemačke, zanimljiv je slučaj Ruande koju autoritarno vodi predsjednik Pol Kagame. On je sa svojom paravojnom formacijom predvodio nesrećna zbivanja u toj zemlji i u svijetu se zna da je direktno odgovoran za genocid 1994. godine. Ali, to je bila geopolitička igra Amerike i Britanije protiv Francuske i Kagame sada među svoje prijatelje svrstava Bila Klintona i Tonija Blera.
Ruanda je u Africi jedan od najvjernijih preostalih američko-britanskih klijenata i najveća praonica prljavog zapadnog novca.
Rezolucija, naravno, nema pravno dejstvo i ni jedna od rezolucija Generalne skupštine nije dovela do promjene stvarnog stanja ali će, ukoliko bude donesena i to u bilo kojoj formi i formulaciji, poslužiti za političko-medijske manipulacije. Kao što je i sam mit o genocidu u Srebrenici na šta se medijski svi pozivaju da je to utvrdio Međunarodni sud pravde. Ali, ni jedno relevantno međunarodno tijelo se time nije bavilo niti je to utvrdilo.
Sve se izvlači iz dvije manipulacije. Prvo, kada je Haški tribunal optužio i osudio generala Krstića za genocid iako niko nikada nije utvrdio da se i desio. I drugo, kada je političko Sarajevo tužilo Republiku Srbiju za učešće u genocidu a Međunarodni sud pravde ocijenio da nije. Ali, i dalje niko nije utvrdio da je genocida bilo.
Sponzori iz sjenke poručuju da se u prijedlogu rezolucije ne spominju Srbi niti bilo ko konkretno, ali to je još jedna obmana jer kada sve prođe onda će biti Srbi. I što je još važnije, to je laž, u Srebrenici se desio ratni zločin a ne genocid. I to, naravno, svi znaju ali drugi su ciljevi.
Naravno, sve je odavno jasno i objašnjenja, na žalost, mnogo ne pomažu pa je ipak ključno pitanje zašto Zapad baš sada oživljava mit Srebrenice?
Prije devet godina „genocidna“ inicijativa Velike Britanije u Savjetu bezbjednosti nije uspjela jer je Rusija uložila veto. Isti autori, sada „iz sjenke“, nameću to Generalnoj skupštini što je neuobičajeno jer poslije Savjeta bezbjednosti rasprave u Skupštini gube smisao.
Kao i uvijek, ima više razloga. Naravno, osnovni milje je Ukrajina i sve jasniji poraz Zapada i Amerike u sukobu sa Rusijom. Treba odvratiti pažnju od tog debakla i u javnosti oživjeti „moralni lik“ Zapada. A tu su i Srbi, „ruski saveznici“, pa je sve usmjereno i prema Rusiji a i Kini.
Ali, glavni razlog je izraelski rat u Gazi a većina svijeta tu ratnu akciju ocjenjuje kao genocid nad Palestincima. A Amerika i Evropska unija bezrezervno podržavaju Izrael pa se vide i kao saučesnici tog genocida. Južna Afrika je Međunarodnom krivičnom sudu zvanično tužila Izrael za genocid u Gazi a Nikaragva je tom istom sudu podnela tužbu protiv Njemačke za saučesništvo u genocidu nad Palestincima jer ne samo što podržava Izrael nego je poslije Amerike njegov najveći snabdjevač oružjem.
I, ima još jedan razlog. Poslije mnogih ratova u kojima je Zapad ubio na stotine hiljada ljudi muslimanske vjeroispovjesti, a vrhunac je aktuelno stradanje Palestinaca, sada se namjeravaju odobrovoljiti islamske zemlje i u stvari skrenuti pažnja.
U osnovi, sve su to nerealne procjene ali Zapad nema novih ideja.
I onda već poznata formula „nije šija jeste vrat“ pa će se rezolucija razmatrati u sklopu redovnog zasjedanja Generalne skupštine pod nazivom „Kultura mira“.
I kao i uvijek, važno je uvlačenje zemalja bivše Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Sjeverne Makedonije i obavezno Crne Gore. Posebno je važno kosponzorstvo Hrvatske, zemlje genocida, ali u osnovi cilj je udaljavanje od saradnje Hrvata i Republike Srpske kako bi se kako-tako sačuvala Federacija Bosne i Hercegovine koja je glavni instrument kolonijalne politike Zapada.
Naravno, treba podsjetiti, inicijativu operativno predvodi Misija BiH u UN što je potpuno nelegalno jer prema Ustavu o spoljnopolitičkim akcijama odlučuje Predsjedništvo Državne zajednice BiH. A ono o tome nije odlučivalo i koga onda predstavlja ta Misija?
To je još jedan korak ka definitivnom rušenju Državne zajednice BiH.
I sada, u takvom ambijentu je ključno pitanje – šta i kako dalje.
Od Zapada ne bi trebalo ništa očekivati sem još gorih poteza jer u očajanju poraza ništa nije isključeno. Utoliko prije što američku politiku u stvari ne određuju procjene razuma nego kompjuterski modeli i vještačka inteligencija.
Vašingtonska elita je spremna na sve što je i izvan ljudskog razuma. Šta, na primer, očekivati od ljudi koji su vlast u Americi kada senatori Republikanske partije u pismu glavnom tužiocu Međunarodnog krivičnog suda u Hagu kažu: „Ako povrijedite Izrael mi ćemo povrijediti vas“? Koja je to politika?
A predsjednik Predstavničkog doma Kongresa, iz partije Donalda Trampa, Republikanac Majk Džonson – da bi opravdao pomoć Ukrajini i Izraelu – javno je izjavio da „Palestinci peku izraelske bebe u rerni“.
Nevjerovatno.
Ili kada u aranžiranoj propagandi supruga predsjednika Ukrajine Elena Zelenska na američkoj televiziji MSNBC kaže da je jedna ukrajinska baka srušila ruski dron konzervom paradajza, toliko su moćne ukrajinske žene.
A istovremeno, Ukrajina je primorana da polovinom finansijske pomoći Vašingtona kupuje obveznice američke vlade. Preko Ukrajine se, drugim riječima, finansira američki državni dug.
Lav Trocki je pisao da „ako ličnosti ne stvaraju istoriju onda se istorija stvara kroz ličnosti“. Ako je to iskustvo tačno onda se savremenom svijetu zaista loše piše.
I to će se nastaviti čak i još intenzivnije. Jer, sasvim je jasno da se Amerika uopšte ne obazire na srpske interese i šta Srbi misle i u šta vjeruju.
Ali Srbi bi trebalo da se prisjete drevnog kineskog mudraca Konfučija koji je govorio da su „tri stvari neophodne da bi društvo, narod i njihova vlast opstali – oružje, hrana i povjerenje. Ako se ne može sve to istovremeno obezbjediti, onda prvo treba odustati od oružja pa onda od hrane. Povjerenje bi trebalo da se čuva do kraja. Bez povjerenja se ne može“.
Drugim riječima, Republika Srpska sa unutrašnjom snagom povjerenja i odlučnosti ima dovoljno snage da se odupre izazovima ali neće biti lako i jednostavno jer toga nema u kompjuterskim modelima Vašingtona.
U tim kompjuterskim modelima i bazi vještačke inteligencije je, u stvari, ucrtana austrijska politika prema Srbima od prije Prvog svjetskog rata, ali ne bi se smjelo zaboraviti da je to, pored rata, dovelo i do raspada austrijske imperije. Tu je i ono što je pred Prvi rat rekao jedan austrijski obavještajac: da Srbima možeš da uradiš šta god želiš jer „Srbi kratko vole i kratko mrze“.
U prevodu, može im se raditi što god neko želi jer sve to kod Srba kratko traje. Ali, Srbi su u međuvremenu ipak nešto naučili.
Geopolitička situacija se temeljno mijenja ali to može i da potraje. Unutrašnja situacija u BiH će u međuvremenu biti korišćena za geopolitičke ciljeve a Srbija i Republika Srpska će biti izložene i dodatnim dvostrukim udarima – zbog Rusije i zbog Kine.
Mit o genocidu u Srebrenici je postao geopolitičko oružje Amerike i njenih evropskih satrapa. To je i dio osvete Amerike za dosadašnje poraze u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj i održavanje mržnje i napetosti se vidi kao instrument te osvete. I tu nema promjena niti bi ih trebalo očekivati jer promjena politike u BiH bi značila priznanje poraza.
Ali, to je i put rušenja Državne zajednice BiH. Laži ipak ne mogu da budu politika ma kako se osjećao moćnim onaj koji laže.
I sve se više stvara ambijent u kome nema nazad. Očigledno je da Amerika neće ništa da promjeni a Republika Srpska i Srbi su u egzistencijalnoj opasnosti i povlačenje nije moguće.
Autor: Siniša Ljepojević
Izvor: https://sveosrpskoj.com/komentari/ljepojevic-zapad-se-ne-miri-sa-porazom…
