Kako je Ivo Andrić preživeo četiri režima
„Čak i štetna istina govori više od korisne laži“ Tomas Man
Od subote na RTS1 državnoj televiziji počinje emitovanje serije „Nobelovac“ o životu Ive Andrića. Znajući ranije projekte RTSa (primer serije „Nemanjići“ ) možemo sigurno da očekujemo kvaltetnu i pre svega istorijskim činjenicama zasnovanu seriju. Pre serije evo nekoliko podataka iz života slavnog nobelovca, a koji siguran sam će biti spomenuti i u seriji.
Ivo se rodio u Travniku u hrvatskoj obitelji Antuna Andrića i supruge mu Katarine. Mesec dana po rođenju je kršten u katolika u Crkvi Ivana Krstitelja u rodnom gradu. Dobivši stipendiju Hrvatskog prosvjetnog društva Napredak započinje studije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu. Kasnije studira i u Beču de u klubu hrvatskih studenata Zvonimir održava predavanje povodom smrti Gustava Matoša.
Bio je većnik Trećeg zasedanja Zavnobiha, a 1946. godine postao prvi predsednik Saveza književnika Jugoslavije.
U masonstvo je ušao u loži „Preporod“ u Beogradu 1925. godine. U ulasku u Bratstvo je kasnije napisao:
,,Kad mi je ponuđeno da stupim u Slobodno zidarsku Ložu, bio sam mlad čovjek koga nisu privlačili ni društvene zabave ni partijsko politički život. I vrlo rado sam prihvatio priliku da se nađem u društvu ozbiljnih i dobronamernih ljudi, gde bih mogao možda koristiti zemlji i društvu i usavršavati se i podići se osobno,,
Iz Andrićevog masonskog života je najpoznatija švaleracija sa kumom. U Arhitektonskoj tabli (zapisnik sa sastanka masona) koja se čuva u Arhivu Jugoslavija u fondu 100 piše:
,,Brat Grga Bogić saopštava da se Brat Ivo Andrić ogrešio o Brata Gustava Krkleca time što je stupio u nedozvoljene odnose sa njegovom ženom. Brat Ivo Andrić je preda mnom priznao svoju krivicu i izjavio da se kaje i da se žali što se za jedan čas zaboravio,,
Ivu Andrića u kulturnoj čaršiji smatraju nitkovom zato što je preživeo četiri, pet režima a nije streljan. To se u Srbiji smatra nitkovlukom, rekao je, između ostalog, pisac Svetislav Basara na predstavljanju svoje knjige „Kontraendorfin“ u Domu kulture Studentski grad.
Istorijska činjenica je da Andrić odlazi kod Milovana Đilasa gde traži da ga iseku sa fotografije. To je uradio u vreme kada se lako gubila glava. Neko je izložio u Vojnom muzeju fotografiju na kojoj on stoji u svojstvu ambasadora pored Dragiše Cvetkovića i prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. On je dobro shvatio da će to biti prst u oko mnogim posetiocima i otišao je kod Đilasa i zamolio ga da tu sliku ukloni. I ta je slika sklonjena.
U hrvatskom izdanju Vikipedije (to u srpskom nema) je i sledeća rečenica:
Ivo se Andrić ponudio za suradnju i diplomaciji Nezavisne Države Hrvatske, ali je od namještenja odustao.[14] Aleksandar Stipčević, povjesničar knjige i informacijske kulture, ocijenio je Andrićev elaborat o Albaniji iz 1939. godine riječima: ono što je Andrić predlagao savršeno se uklapalo u rasističke teorije koje su u to vrijeme bile u modi u nekim zemljama Europe, posebice u Hitlerovoj Njemačkoj, čiji je poklonik, inače, Andrić bio.[15] Ta ocjena ne osvjetljava ponajljepšim svjetlom Andrićev politički profil.[16][17]
Ovo pisanije možemo da shvatimo i kao hrvatsku propagandu, ali bliskost ambasadora Kraljevine Srbije u Berlinu Andrića sa domaćinima je u mnogim dokumentima vidljiva.
Da unapred ne govorimo o seriji „Nobelovac“ ali sam siguran da će i navedene zanimljivosti iz života velikog nobelovca biti prikazane na malom ekranu.
I kako to reče nobelovac Brat Ivo Andrić: „Nije najveća budala onaj koji ne ume da čita, nego onaj koji misli da je sve ono što pročita istina“.
Autor: Predrag Vučinić
