Eparhija Zahumsko hercegovačka i primorska SPC ne prestaje da tone u jeres ekumenizma i uniju sa latinskom jeresi
TERMITI U STABLU CRKVE
Nekada čuvena po pravovjerju i svetosavskom duhu,danas po odpadništvu najvećeg stepena, eparhija Zahumsko hercegovačka i primorska SPC ne prestaje da tone u jeres ekumenizma i uniju sa latinskom jeresi.
Skandali koje episkopi i sveštenstvo ove eparhije čine su u mnogome prevazišli i njihovu braću katulike. Kada kažem episkopi eparhije to može zvučati apsurdno i čudno, ali istina je da ova eparhija ima tri eparhijska episkopa, umirovljenog ali nikad smirenog Atanasija Jeftića, episkopa Grigorija glavu eparhije, i Dimitrija Rađenovića vršioca dužnosti episkopa ZHiP. I pored tri episkopa duhovno stanje je kao da nema ni jednog.
Tradicija odpadništva utemeljena Atanasijem Jeftićem se neprekidno nastavlja tako da u zadnjih nekoliko godina ova eparhija u svojoj istoriji ima širok spektar anticrkvenih ekcesa od ispovijedanja jeresi Filiokve, služenja pomena zvaničnicima NDH -ustašama u Dubrovniku, uvođenja žena u oltare, zajedničkih molitvi sa katolicima, pa sve do zajedničkig pričešćivanja.
Na Badnji dan 2018 godine u Sabornom pravoslavnom hramu u Dubrovniku sveštenik SPC Stevan Kovačević pričestio je don Hrvoja Katušića vikara dubrovačkog biskupa Uzinića. Isti sveštenik je služio pomen zvaničnicima NDH ispred spomenika sa grbom NDH.
Sv Justin Popović o pričešću kaže sledeće: “Tajna Evharistije naziva se Pričešćem μεταληψις, jer se njome pričešćujemo Božanstva Isusova. A naziva se zajedničarenjem – κοινωνια -, i uistini ona to jeste, jer preko nje mi stupamo u zajednicu s Hristom, i uzimamo udela i u Njegovom telu i u Božanstvu; s druge strane, preko nje mi stupamo u zajednicu jedan sa drugim i sjedinjujemo se. I pošto se svi pričešćujemo od jednoga hleba, to postajemo jedno telo Hristovo i jedna krv, i članovi jedan drugome, jer smo sutelesnici Hristovi – συσωμα Χριστου. Stoga se svom snagom čuvajmo da ne primamo pričešće od jeretika – αερετικων, niti da im dajemo. Jer Gospod kaže: Ne dajte svetinje psima, niti mećite bisera svoga pred svinje (Mt. 7, 6), da ne postanete učesnici njihovog zloverja – κακοδοξιας (= zloučenja) i osude. Jer ako zaista biva sjedinjenje sa Hristom i jednog sa drugim, onda se zaista dobrovoljno sjedinjujemo i sa svima onima koji se zajedno sa nama pričešćuju.“
Pričešćivanje don Hrvoja Katušića u Sabornom hramu SPC u Dubrovniku
Dakle kao što iz njegovih riječi vidimo postupak sveštenika Kovačevića je problem cijele Crkve ,a ne njegov lično i ne problem pomenute eparhije. Problem je u toliko veći jer reakcija sabora i sinoda izostaje. Pa se postavlja pitanje da li je to uopšte Crkva kada se to neopaženo i redovno provlači i događa?
Koja je to „Crkva“ kada su članovi jedan drugome sjedinjeni u jedno tijelo i don Katušić, lažisveštenik Kovačević i lažipatrijarh Irinej? Da li činimo grijeh odlazeći na liturgije i pričešće kod istih? Jasno je da tu Crkve pravoslavne nema niti je pod tim okolnostima može biti, a pričešćujući se kod sveštenika koji su u „jednoj čaši i duhu „ sa Katušićem i Kovačevićem jasno je da činimo grijeh.
Kanoni Crkve koji su vrhovni autoritet u Crkvi Hristovoj jasno i decidno zabranjuju ovo što jerarhija SPC radi, a takođe nama kao istinskoj djeci Crkve pravoslavne zabranjuje da sa takvima opštimo. Zabranjuje da imamo udjela u njihovom zlu u koje lukavo uvlače neuki narod.
Autor: Đ.K.
Izvor: https://vaseljenska.net/2020/09/22/termiti-u-stablu-crkve/
