Mišljenja

Drugosrbijanci više mrze svoj narod, nego što vole Zapad

Misterija univerzuma je zašto se toliki drugosrbijanci, autošovinisti i bilo koji srbomrsci ne sele na Zapad, kad ga već toliko obožavaju i kad toliko mrze bilo šta vezano za pojam srpstva?

U poslednjih dvadeset godina na Zapad se odselio veliki broj Srba, verovatno više od pola miliona. Otići na Zapad u principu je lakše nego ikada ranije i bez obzira na eventualne komplikacije sa papirima i drugim, kome je iskreno stalo da tamo ode – može da ode, uz manji ili veći trud. Na Zapad je otišlo dosta mojih bliskih rođaka, prijatelja, pre dve godine su se u Nemačku odselile i moje prve komšije (muž, žena i dvoje dece). Niko od njih nije drugosrbijanac, štaviše i te kako drže do jezika, vere, nacionalnog sopstva (Pre neku godinu mi je brat od tetke iz Amerike tražio da mu nabavim i pošaljem “Antologiju srpske junačke poezije“ Vojislava Đurića, oboje dece mu se rodilo tamo, pa želi da im čita epske pesme, ne bi li ih ukorenio u identitetu pre nego ih američki školski sistem uzme pod svoje).

Dakle, ako su na Zapad otišli toliki Srbi koji ne mrze svoj narod i zemlju, zašto tamo ne idu drugosrbijanci koji ih mrze? Nije li šizofreno živeti u takvoj podvojenosti – da prema nečemu osećaš stravičnu odbojnost, da ga prezireš iz dna duše, da ga se groziš kao nižeg oblika postojanja, a da u tom nečemu i dalje uporno obitavaš, ni ne pokušavajući da ga napustiš i odseliš se u onaj deo sveta prema kome osećaš toliko bezrezervnog divljenja i poštovanja? Zašto sebe izlagati tolikom mazohizmu? Ili se drugosrbijancima možda više sviđa da ostanu u narodu čiju veru, običaje, istoriju mrze, kako bi i dalje imali šta da mrze, nego da odu na Zapad koji vole, jer tamo ne bi imali šta da mrze? Možda drugosrbijanci više vole da nešto mrze nego da nešto vole, možda se oni plaše da ostanu bez ovog prvog? Na primer, živiš u Nemačkoj ili Americi i tako bi rado nešto mrzeo, tako rado iskaljivao pizmu, ali ne možeš to da usmeravaš na Nemce ili Amerikance, ne udara se na bogove, a nigde srpstva i pravoslavlja da po njima raspališ iz sve snage.

Čudan oblik postojanja, istorija ga ne pamti takvog.

Autor: Svetislav Pušonjić

Hvala na poverenju! Molimo vas podelite, širite istinu!