Dragan R. Mlađenović: Od kada Hrišćani slave Božić ili Roždestvo Hristovo
MIR BOŽJI – HRISTOS SE RODI!
Po crkvenom kalendaru 25. decembra, a po građanskom 7. januara slavimo Roždestvo Hristovo ili Božić u spomen „ježe po ploti roždestva Gospoda Boga i Spasa našego Isusa Hrista vo Vitlejeme“.
Prvi Hrišćani su prema telesnom rođenju i životu bili ravnodušni, jer su smatrali da je pravo rođenje zapravo krštenje kao duhovni rođendan (grčki Βάπτισμα), a Vaskrs (grčki ᾰ̓νᾰ́στᾰσῐς) rođendan večnog života. Zato su 6. januara slavili Bogojavljenje (grčki Θεοφανία) u spomen krštenja Isusa Hrista u reci Jordanu.
Rani hrišćanski pisci Tertulijan (lat. Quintus Septimius Florens Tertullianus, oko 160 – oko 225) na zapadu, i Origen Adamantije (grč. Ὠριγένης Ἀδαμάντιος, 185 – 254) na istoku, u nabrajanju hrišćanskih praznika ne pominju Božić, jer se u njihovo vreme nije slavio.
Car Aurelijan (lat. Lucius Domitius Aurelianus, 214–275) je nastojao da učvrsti jedinstvo Rimske imperije, pa je 274. godine uveo kult nepobedivog boga Sunca (lat. Sol invictus), koji se kao glavni dvorski i državni praznik slavio 25. decembra, a sebe je dao nazivati titulom „gospodar i bog“ (dominus et deus). Ovaj običaj ukinuo je 323. godine u Carigradu – Novom Rimu prvi hrišćanski car Konstantin Veliki (lat. Constantinus Magnus, oko 272–337).
Praznik Nepobedivog sunca (Sol invictus) je svečano, ali kratkotrajno slavljen za vlade Konstantinovog sinovca, cara Julijana Flavija Klaudija (lat. Iulianus Flavius Claudius). Vladao je samo nepune tri godine, od 361. do 363. Hrišćani su ga nazvali Julijan Apostata (lat. Iulianus Apostata), što znači „Otpadnik“. Julijan je bio paganski neoplatonski filosof i veliki neprijatelj i progonitelj Hrišćana i njihovog učenja. Pokušao je da obnovi stare „bogove“ i točak istorije vrati unazad, ali je taj pokušaj platio glavom.
U međuvremenu, papa Liberije Prvi (stolovao od 352-366), uzima 25. decembar kao „dan rođenja Hrista u Vitlejemu judejskom“ (lat. VIII kal. Ian. Natus Christus in Betleem Judae), o čemu svedoči tzv. Liberijanski kalendar iz 354. godine, koji je po ovom papi dobio naziv. Praznik Roždestva Hristova ili Božić vrlo brzo prihvataju svi Hrišćani tada verski jedinstvenog Rimskog carstva.
Na pravoslavnom Istoku, u Antiohiji, praznovanje Roždestva Hristova uvode oko 380. godine sveta Tri Jerarha: Vasilije Veliki (grč. Ἅγιος Βασίλειος ὁ Μέγας, oko 329–379), Grigorije Bogoslov (Ο Άγιος Γρηγόριος Ναζιανζηνός ο Θεολόγος, 329 390) i Jovan Zlatousti (Ο Ιωάννης ο Χρυσόστομος, oko 349 – 407).
Najznačajniji himnografi božićnih pesama su:
- Prepodobni Roman Melod (grčki Ο Άγιος Ῥωμανὸς ὁ Μελωδός, oko 490 – oko 556);[1]
- Sv. German (Ὁ Ἅγιος Γερμανὸς Πατριάρχης Κωνσταντινουπόλεως, oko 640–740, carigradski patrijarh od 715-730), ispevao je nekoliko prelepih božićnih stihira nadahnut prazničnim besedama sv. Grigorija Bogoslova;
- Anatolije (grčki Ανατόλιος Στουδίτης, 9. vek), iguman Studitskog manastira u Carigradu, autor je nekoliko božićnih stihira;
- Monahinja Kasija (grčki Κασσία ili Εικασία, oko 810 – oko 865), ispevala je oko 50 bogoslužbenih pesama; Kasijine 23 himne, među kojima su najpoznatije njene božićne stihire, pevaju se na božićnom bogosluženju i danas.
- Sv. Jovan Monah ili Damaskin (grčki Ἰωάννης ὁ Δαμασκηνός, oko 675 – oko 749), autor Osmoglasnika, osnovne knjige pravoslavnog bogosluženja, ispevao je šest božićnih stihira i drugi kanon na jutrenju.
Praznik Božića se najtoržestvenije proslavlja u samom mestu Roždestva Hristovog, u veličanstvenoj bazilici iz vremena cara Justinijana u Vitlejemu Judejskom. S desne strane ikonostasa je pećina u koju vernici silaze uskim mermernim stepenicama. Istočna strana pećine je mesto Roždestva Spasiteljeva, pokriveno mermernom pločom i ukrašeno srebrnom zvezdom, koja ima latinski natpis: Hic de Virgine Maria Jesus Christus natus est 1717 („Ovde je Djeva Marija rodila Isusa Hrista 1717“). Na ovom mestu služe pravoslavni sveštenici, a na južnoj strani pećine se nalaze jasle u kojoj neprestano gore kandila.[2]
Autor: Dragan R. Mlađenović
[1] Roman Melod, Roždestvo Tvoje… i Djeva dnes (časopis „Bratstvo“, Sarajevo, 1930, br. 12, 191-198), preveo sa starogrčkog i rastumačio prof. dr Lazar Mirković,.
[2] A. A. Dmitrijevski, Praznik Roždestva Hristova vo vertepje Vitlejemskom, SanktPeterburg, 1907 (na ruskom); Lazar Mirković, Heortologija ili istorijski razvitak i bogosluženje praznika pravoslavne istočne crkve, Beograd, 1961, str. 83-95.
