Deset godina od početka otvorenog ekumenističkog bezakonja u SPC
Povodom tužne i sramne godišnjice, deset godina od početka otvorenog ekumenističkog bezakonja u SPC, koje je započeto u februaru 2010. godine progonom vladike Artemija sa njegove eparhije, podsećamo vas na članak koji je objavljen posle toga (2013.g.), a koji danas ne da nije izgubio na svojoj aktuelnosti, nego je čak dobio.
Uredništvo “Borba za istinu“

MOLITVA SRBSKIM DUHOVNICIMA
“Dovoljan je samo jedan čovek raspaljen ognjem Božanske revnosti pa da ceo jedan narod preobrazi“ Sveti Jovan Zlatousti
Ovo je molitva i molba, onim duhovnicima SPC koji su do 2010.godine, odnosno do progona vladike Artemija i njegovog monaštva od strane ekumenista, glasno i jasno govorili protiv ekumenističkog bezakonja, a danas se njihov glas utišao ili se više i ne čuje, a ima i onih koji drugačije pričaju, a Sveti Teodor Studit je rekao:“Zapovest je Gospodnja da ne ostanemo nemi u vremenima kada je vera u opasnosti. Kada je vera u pitanju niko nema pravo da kaže: Ko sam ja? Niko nema pravo da kaže nije moja stvar ili to me ne zanima. Kamenje će zavikati, a ti zar da ostaneš nem i nezainteresovan ?“

Kada je Božijim promislom 2010.godine otpočeo otvoreni progon vernog Hristovog stada u SPC, odnosno prvo vladike Artemija i njegovog monaštva, pa onda dalje, tada su se nebesa zatresla od truba anđela koji su pozivale na borbu za Pravoslavnu veru. Tog momenta je trebalo preći sa reči na dela, odnosno otvoreno se suprostaviti ekumenistima u SPC. Mudri vladika Artemija, znajući da je to prelomni momenat, kada je najteže čoveku koji se koleba, koji nije siguran, preći sa reči na dela, strpljivo je sačekao da ekumenističko bezakonje potpuno sazri. Tih 6-7 meseci od proterivanja vladike sa KiM, do njegovog otvorenog suprostavljanja ekumenistima, bilo je potrebno da protekne, da bi i malo dete moglo prepoznati da ekumenističkom zlu nema kraja, da niko ne može da kaže nisam znao, da se kolebljivci odluče. Pretpostavljamo da su ti meseci bili najteži u životu vladike Artemija, jer je bio prinuđen da ćuti i trpi laži i poniženja, zbog svog naroda koji zaslepljen sopstvenim grehom nije odmah prepoznao gde je ISTINA. I onda kad se vreme ispunilo, Božiji izabranik vladika Artemije je hrabro i odlučno, kako i dolikuje onome koji je dostojan trona Svetog Save, rekao dosta bezakonju i ustao u borbu protiv ekumenističke aždaje koja na sebi ima glave nedostojnih srbskih arhijereja. To je trenutak, kada ste Vi Srbski duhovnici, umesto da pređeta sa reči na dela i da zajedno sa svojom mnogobrojnom duhovnom decom stanete pod omofor vladike Artemija, uradili suprotno. Ostali ste samo na rečima, a potom ste počeli i da osuđujete postupke vladike Artemija (Duboki Potok….), a Srbski narod koji je omađijan ekumenističko – globalističkim lažima, još više ste zbunili.
Sa velikom tugom i bolom u duši, podsetićemo Vas na blagoslove i pouke koje ste nam davali u borbi za Pravoslavnu veru, a koji su nam duboko prirasli uz srce i kojih se mi čvrsto držimo i danas, a koje ste Vi izgleda zaboravili ili ih drugačije tumačite danas:
-Ne treba ići kod ekumenista na službu, posebno ne kod onih koji su ljubili papi ruku i koji su učestvovali sa rimokatolicima u zajedničkim molitvama. A i ako odemo na takve službe, kada uzmemo naforu od ekumeniste da mu potom pljunemo na ruku.
-Ne treba ići na službe na kojima služe novotarci, odnosno gde se služe Svete Liturgije i druga bogosluženja izmenjena, posebno se ne sme kod njih pričešćivati. Mislićeš da si se pričestio, a ono će biti hleb i vino.
– Ekumenisti-novotarci nanose prokletstvo na narod, a narod je saučesnik dok ćuti. Od njih ni slučajno ne smemo uzimati blagoslov, jer je to prokletstvo. “Umesto da budu saradnici Božji u domostroju spasenja, mnogi su postali vuci u jagnjećoj koži, zadržavši samo izgled pobožnosti, a sile Božije su se odrekli te je blagodat Božija odstupila od njih“.
-Trebalo bi da ekumenistima pocepamo mantije i da ih izbacimo iz hramova, kao što su činili i naši preci. “Mnogi danas, u mantiji služe ne Hristu nego antihristu“.
-Svi koji su odstupili od Pravoslavlja, ne spasavaju se, ako se ne vrate u Pravoslavlje…
-Nema kompromisa kada je u pitanju Pravoslavna vera i svi smo dužni da je po cenu života branimo. “Naša vera je krvlju zapečaćena i zato nema odstupanja! Za veru se umire!“
-Najveća je naša propast danas, što nemamo ispovednika za veru. Što nismo gotovi da postradamo. Da budemo lišeni mnogo čega materijalnog. Da budemo progonjeni! Da budemo zatvarani! Da budemo ismevani, pljuvani! To je Pravoslavlje! A nije Pravoslavlje… da pristajemo na sve i svašta. Da idemo papi na poklonjenje da bi bili u miru s njim. U miru sa đavolom. Papa je najveći preteča antihrista… Papska institucija je najveća preteča antihrista!
– “Jedan jedini episkop može spasti Crkvu ako ostane da ispoveda veru pošeno – da ga seku na komade. Za njim će krenuti i ostali, i spasiće Bog one koji su … koji treba da se spašavaju… i koji su svesni da bez Jevanđelskog puta nema drugog puta u Carstvo Nebesko“.
– “Pravoslavlje je pravoverje i pravoživljenje. Ne može jedno bez drugog! Hrišćanin koji nema i jedno i drugo kao da ima jednu nogu, da je ćopav“.
– Za istinski Pravoslavne hrišćane merilo svega ostaju dogmati i kanoni utvrđeni na sedam Vaseljenskih sabora.
-Sada razjareno i ogorčeno Hristovu veru progone oni koji vrlo dobro znaju Hrista i Njegovo učenje. Često su to svesni otpadnici od vere, koji su prodali dušu satani za zemaljska blaga. Neka Milosrdni Gospod zakloni ostatak onih koji veruju Njega. No ostatak je taj malen i biće sve manji i manji. Crkva će ostati Crkva, sa svim obećanjima koja joj pripadaju i sa punoćom blagodati čak i ako u njoj ostane samo jedan episkop sa malim brojem verujućih. Svi ostali će biti „uzdrmani“ i „pašće“, biće „nadvladani vratima pakla“, bez obzira što će nastaviti da sebe nazivaju „crkvom“.
-Navodili ste nam citate iz bukvara borbe za Pravoslavnu veru, knjige “Sveta Revnost“ Arhiepiskopa Averkija Džordanvilskog i davali nam blagoslove da na svakom mestu razobličavamo jeretike i njihove laži(tribine, pesme, guslanje…).
Govorili ste pre progona vladike Artemija, da on treba da bude odlučniji i otvoreniji u borbi protiv ekumenista. Kada je počeo progon, govorili ste dobili smo svoga vladiku. A kada je došlo vreme da se razdvoji žito od kukolja, jer je pretilo da čisto žito bude ugušeno od mnoštva kukolja, da svi istinski pravoslavni ispovednici stanu pod omofor vladike Artemija, vi ste Hristovo stado podelili. Tim činom ste pomogli ekumenistima da uspešno ostvaruju svoje planove, jer ste odbili da se pridružite vladiki Artemiju i to niste dozvolili ni svoj duhovnoj deci. Prosto je neverovatno da Vi niste prepoznali da su se ispunile reči Arhiepiskopa Averkija Džordanvilskog: “Apostasija ili otpadništvo, sada je u punom zamahu i teško onome ko to ne vidi ili, što je verovatnije, ne želi da vidi, ko iz neoprostive lakomislenosti zatvara oči na sve što se događa u svetu i umiruje sebe i druge kako ničega posebno sada nema, kako je sve prirodno“. Zbog toga je narod Srbski, koji se valja u brlogu greha i koji je postao bezlična masa koju oblikuju globalisti i ekumenisti, bio na korak da prihvati papu, a preko njega i samog antihrista. To bi se i dogodilo da vladika Artemije po Božijoj volji, nije celu Srbiju stavio pod svoj omofor i da nije posejao katakombe po Srbiji, u kojima narod nalazi utehu i zaštitu od ekumenističke magije. U hramovima SPC gde zbog ekumenističkog bezakonja, blagodat Božija samo tinja, umesto reči ISTINE, mogu se čuti vatreni propovednici ekumenističkih laži, koji raspaljeni nerazumnom, nepravednom i nečastivom revnošću, spremaju narod Srbski za uniju sa sataninim namesnikom na zemlji papom. A vi Srbski duhovnici, umesto da izađete iz manastira i krenete sa vladikom Artemijim u zabludeli narod da ga spasavate i da mu reči ISTINE prenesete, vi se zatvoriste u vaše manastire, zaboravljajući na reči prepodobnog Teodosija kijevo-pečerskog: “Ako vidiš, čado, inoverce, kako se spore sa Pravoslavnim i žele lažima da ih odvoje od Pravoslavne Crkve – pomozi Pravoslavnom. Time ćeš izbaviti ovcu od čeljusti lava. A ako prećutiš i ostaviš bez pomoći, dođe mu na isto, kao da si oteo iskupljenu dušu od Hrista i prodao je satani“. Pokušavate da se opravdate kako nećete napustiti vaše manastire bez borbe, dok vas ne izbace, pri tome zaboravljajući da su važnije ljudske duše od zidina manastira. Uostalom govorili ste za monahe vladike Artemija da ne treba da napuštaju manastire, dok ih silom ne budu izbacivali. Kada je mati Jelena sa svojim sestrinstvom tako postupila, i kad su ih iz njihovog manastira izbacili sveštenici i policija, na način na koji nisu činili ni komunisti, Vi ste onda govorili za mater Jelenu, da je prenaglila u svojoj revnosti, što nije ostala poslušna vladiki ekumenisti, bolje da je ćutala i niko je ne bi dirao. Treba da se zapitate, zašto Vas ne isteraju iz vaših manastira? A odgovor je jednostavan, jer im ne smetate u ostvarenju njihovih planova.
Nekima od Vas Srbski duhovnici smeta što držimo tribine na kojima razobličavamo ekumenističke laži i ispovedamo ISTINU. Kažete, “vama niko ne odgovara, vi sve osuđujete“. A mi se samo držimo blagoslova koji ste nam Vi davali, osuđujemo zlo u ljudima, osuđujemo bogoodstupništvo, osuđujemo ekumenističke laži, držimo se reči Arhiepiskopa Averkija Džordanvilskog, koji ste i Vi često citirali: “…Osuđivanje ne samo da je dopustivo, nego i neophodno, budući da ga propisuje i sam Zakon Božiji i savest, pošto istinski hrišćanin ne može da se prema otvorenom zlu i grehu odnosi ravnodušno, ne primećujući ga i mireći se sa njim, lukavo se izgovarajući “neosuđivanjem“, “hrišćanskom ljubavlju“ i “svepraštanjem“. Svaki istinski hrišćanin – ne miri se sa zlom, ma gde i ma u kome ga sretao“. Sa druge strane duhovnik koga su danas proglasili za živog proroka, priča kako će mitropolit Amfilohije biti svetac i da će njegove mošti biti kod njega u manastiru. Bez obzira na istinitost ili ne tog proroštva, taj duhovnik bi trebalo prvo da razobliči današnje ekumenističko bezakonje pomenutog mitropolita, koji je jedan od nosioca jeretičkog zla koje razara SPC. Posebno što taj duhovnik često papu naziva pravim imenom satanista, a kako onda objašnjava da njegov budući “svetac“ mitropolit Amfilohije, uporno vodi Srbski narod pod okrilje tog istog pape i naziva ga “sveti otac“.

Šta Vam znače reči bez dela? Osuđujete jeres, a pominjete jeretike na Svetim Liturgijama. Da bi smo se na pravi način suprostavili ekumenističkom bezakonju, koji sprovodi većina arhijereja u SPC i njihovih poslušnika u mantijama, nema drugog načina nego odvajanjem od njih. Odvajajući se od ekumenista, mi se ne odvajamo od Hristove Crkve, nego je prihvatamo punim srcem, a ne podeljeno ili kako kaže 15 kanon: “A oni, koji se odeljuju od opštenja sa svojim episkopom zbog kakve jeresi, koja je od svetih sabora, ili od Otaca osuđena, to jest kad on javno propoveda jeres i otvoreno o njoj u crkvi uči, takvi ne samo što neće podleći kazni po pravilima za to, što su prije sabornoga razbora odelili se od takvoga episkopa, nego će naprotiv biti zaslužni časti koja pravoslavnima pristoji. Jer oni nisu osudili episkope, nego nazoviepiskope i nazoviučitelje, niti su raskolom porušili jedinstvo Crkve, nego naprotiv pohitali su da oslobode Crkvu od raskola i razdeljenja“. Služite Bogu, a na Svetim Liturgijama pominjete one koji sa svejerešću hule na Boga, pri tome ste zaboravili na reči Sv.Vasilija Velikog: “Ako se neki čine kao da ispovedaju zdravu veru, no opšte sa drugačije mislećima (sa jereticima), takve ako posle opomene ne prestanu, ne samo da ih ne treba imati u opštenju, nego ih ni braćom ne nazivati“. Što sablažnjavate narod Srbski i pominjete one koje se ne kaju, koji otvoreno jeres propagiraju. Kažete pa i Sveti Justin Ćelijski se tako borio. Ali prećutkujete da u vreme Svetog Ave nije bilo ovako odstupništvo, da patrijarh i većina Arhijereja otvoreno sebe nazivaju jereticima, odnosno ekumenistima, da se lažno Bogu mole po katedralama i hramovima SPC sa rimokatoličkim jereticima i da bez imalo stida viču da je neophodno da se ujedine “sestrinske crkve“. Ako vam to sve nije dovoljno i čekate da se oni pričeste iz istog putira, onda će već biti kasno i narod Srbski će to prihvatili kao normalno i umesto Hrista prihvatiće papu. Jer sve dok nam je naša vera čista i neukaljana, dotle ima nade za svakog Srbina ponaosob, i narod Srbski u celini. Zato ne treba da čuvate zidine, Vaše manastire, već da odgovorite na Božiji priziv, koji nažalost Vi niste prepoznali, da izađete u narod kao vladika Artemije i da svedočite i branite Pravoslavnu veru. Srbski duhovnici, koje smo smatrali za stubove Pravoslavne vere, dozvolili ste da Vas zaslepe intelektualci, koji su nekada zastupali mišljenje da kada je u pitanju borba za veru nema kompromisa, do onog momenta kada su osetili da mogu biti ugroženi materijalno, pa su tu istu borbu preformisali u pričanju priča koje niti će narod probuditi, niti će sprečiti ekumenističko bezakonje, ustvari time samo pomažu ekumeniste u SPC. Zaboravili ste da je konkordat Sveti Nikolaj srušio ne u manastiru, nego na ulici i to sa običnim narodom seljacima, zanatlijama i radnicima, a ne sa visokoškolovanim koji su i tada i kao danas u većini slučajeva spremni da se bore za veru i Srbiju samo do momenta, kada se traži žrtva. Svesno ili nesvesno ti intelektualci su odradili posao za ekumeniste, razbili su Pravoslavni front za borbu protiv ekumenizma. Umesto da je celokupna Svetosavska Srbija stala pod jedan omofor, ona je razbijena i podeljena i međusobno suprostavljena.
Kada dođe do otvorene izdaje Crkve i zavođenje verujućih na pogrešan put, nije vreme za kompromise, vi radite svoj posao, a mi ćemo u našim manastirima svoj. U času kada borba za Pravoslavlje dolazi do vrhunca, Vi nemate prava da se zatvarate u svoje manastire i mirite svoju savest, grmeći u svojim besedama koje čuje mali broj ljudi ili štampate knjige koji narod Srbski slabo čita. Da ne očekujete možda da Sabor SPC proglasi ekumeniste u svojim redovima za jeretike. To je prosto ne moguće, jer baš taj Sabor u SPC ogromnu većini čine oni koji su krenuli putem kompromisa i izdaje, koji su odbacili Krst koji su nosili, koji su odbacili Hrista, a prihvatili papu. Zar ste zaboravili da se događalo i u ranijim vremenima naše Pravoslavne Crkve, da Sabor nije uvek branio ISTINU. O tome postoje jasna svedočanstva u slučajevima Sv.Atanasija Velikog, Sv.Jovana Zlatoustog, Sv.Vasilija Velikog, Sv.Teodora Studita i drugih. Umesto što sebe i druge zavaravate da će se ekumenisti u SPC urazumiti, da će se pokajati, setite se reči Sv.Ignjatija Brjančaninova: “Jeretiku je nedostupno pokajanje i poznanje Istine. Lakše je preljubočincu i kriminalcu pokajati se i Boga poznati nego jeretiku i raskolniku, naročito ukoliko je reč o učenom čoveku ili podvižniku… Obraćenje jeretika i raskolnika, njihovo pristupanje pravoj veri velika je milost Božija koja se po osobitom Promislu Božijem projavljuje samo na izabranima, poznatim Jedinome Bogu. Ljudska, pak, sredstva za obraćenje raskolnika i jeretika su nemoćna“.

Časni duhovnici kojima smo zahvalni za ono što smo danas, Hristova vojska u borbi za Pravoslavnu veru, na kolenima i sa suzama molimo Vas, pređite sa Bogom nadahnutih reči na Bogom nadahnuta dela i stavite se pod omofor svetog Hristovog ratnika vladike Artemija i ponovo nas povedite u boj za Pravoslavnu veru, i neka bude po onoj Njegoševoj: “Neka bude što biti ne može! Nade više nema ni u koga, do u Boga i u svoje ruke!“
Kako radili, tako nam Bog pomagao!
S ljubavlju u Gospoda, verna braća i sestre u Hristu,
Bratstvo Svetog kralja Milutina- Šabac
Izvor: bskm.rs/