Daj Bože svakome takvu končinu

Jedna djevojka je zamolila sveštenika da dođe i da se pomoli za zdravlje njenog bolesnog oca koji je bio na postelji. Ušavši u sobu, sveštenik je primijetio stolicu pored kreveta i pomislio je da su se spremali za njegov dolazak.
· Očekivali ste me? – upita sveštenik.
· Ne, a ko ste vi? – upita ga bolesni čovjek.
· Ja sam sveštenik. Vaša kćerka me je zamolila da se pomolim za vaše zdravlje. Kada sam vidio praznu stolicu pored kreveta pretpostavio sam da ste znali za moju posjetu.
· Ah, da, stolica… – reče bolesnik i nastavi tihim glasom: – Nikome nisam pričao o tome…
Sav život sam išao u crkvu i tamo sam uvijek slušao kako treba neprestano da se molimo, da molitva čovjeku daje puno i da grije njegovo srce. No sve molitve su mi ulazile na jedno uho a izlazile na drugo. Nisam mogao da ih zapamtim, možda i zbog toga što me nisu doticale. A potom sam prestao da se molim. I tek prije nekoliko godina jedan dobar drugar mi je rekao da je molitva prosto razgovor sa Bogom. Posavjetovao me je da sjednem na jednu stolicu a na drugoj da zamislim Isusa Hrista koji sjedi. Jer On je rekao: „Ja sam sa vama do svršetka svijeta.“ – „A onda Mu ispričaj sve što te muči i pažljivo slušaj kao što mene sada slušaš,“ – reče mi. Isprobao sam i toliko mi se to dopalo, da sam svakodnevno po dva sata počeo da tako činim. No, trudio sam se da to ne vidi moja kćerka koja bi mogla pomisliti da sam poludio.
Sveštenik se obradova za bolesnika i posavjetova ga da ne prestane da vodi takve razgovore sa Bogom, zatim se pomoli za njega, blagoslovi ga i ode.
Kroz nekoliko dana posle tog događaja kćerka je ponovo došla i rekla je da joj je otac umro.
Sveštenik ju je upitao:
· Kako se upokojio?
· Oko dva sata popodne otac me je pozvao bliže krevetu, – odgovorila je djevojka. – Rekao mi je da me veoma voli i poljubio me je. Otišla sam u prodavnicu a kada sam se vratila više nije disao. No, nešto u njegovoj smrti mi se čini kao čudno. Izgleda da je poslednjih sekundi skupio svu snagu, odmakao se od jastuka i prišao ka stolici koja je bila pored njegovog kreveta i na nju položio glavu. Upravo tako sam ga pronašla. Šta mislite, šta bi to moglo da znači?!
· Daj Bože svakome takvu končinu, – odgovorio je sveštenik, brišući suze. – Stolica nije bila prazna.
Izvor: Parohija Kravička