Crkva

BOŽIĆNA POSLANICA

MIR BOŽJI!  HRISTOS SE RODI!

Kad se Gospod Isus rodio od svete Djeve, sve se prosvijetli.

Dok pastiri na polju bdiju,

a mudraci se klanjaju i angeli pjevaju,

Irod je uznemiren – jer se Bog u tijelu javio,

Spasitelj duša naših.

(Anatolijeva stihira na večernju, na Roždestvo Hristovo)

Na divni i radosni praznik Rođenja u tijelu Bogomladenca Hrista, draga braćo i sestre, djeco naša duhovna, sve je divno i radosno, jer se, kako čusmo, i kako pjeva sveta Crkva u ovoj stihiri: «sve prosvijetli», svjetlošću divnom, svjetlošću neopisivom, svjetlošću neiskazanom i zato je i sveta i svijetla ova noć i ovaj dan u koji Angeo sa nebesa iznenađenim i prestrašenim pastirima, koji bdiju u polju, javlja «radost veliku koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod u gradu Davidovu. I ovo vam je znak: naći ćete dijete povijeno gdje leži u jaslama.» (Lk. 2, 10-12)

I hitaju prosti pastiri, utrkuju se sa istočnim mudracima, da izvrše zapovijest i nebesko otkrovenje, da se poklone smirenom Tvorcu, koji postaje ubogo djetence, povijeno u pelene i položeno u jasle u hladnoj vitlejemskoj pećini, jer ne bi za Cara nad carevima i Gospodara nad gospodarima drugoga mjesta i obitališta. Smireni sa smirenima, Trpeljivi sa trpeljivima, Trudoljubivi Tvorac sa trudoljubivima i revnosnima, sa Majkom svojom i smirenim starcem Josifom, sa Angelima, pastirima i istočnim mudracima.

Od same smirene pojave Svoje među ljudima u Vitlejemu judejskom, po riječima svetog Vladike Nikolaja Žičkog, Gospod se javio, i najprije su ga prihvatili najprostiji i najmudriji ovoga svijeta: nepismeni pastiri i najmudriji učenjaci, mudraci i zvjezdari sa istoka. Pa dodaje sveti Vladika Nikolaj: «I dan-danas najiskrenije se klanjaju Gospodu Isusu, Bogu i Spasu, najprostiji i najmudriji ovoga sveta. Pokvarena prostota i poluučena mudrost vazda su bili neprijatelji Hristova Božanstva i Njegovog Jevanđelja.» (iz Prologa Vladike Nikolaja za 25. decembar).

Gledajući duševnim očima bolno u sebe i oko sebe, vidimo i shvatamo koliko i danas, u ovo vrijeme kada su «sinovi ovoga vijeka vještiji od sinova svjetlosti u svome naraštaju», vrijeme, po riječima o. Justina Ćelijskog, atomske tehnike i prašumske etike, ipak trijumfuju i vladaju poluučena mudrost i iskvarena prostota, a Hrista Bogomladenca objeručke i srdačno i danas primaju u svoja srca najprostiji i najumniji. Jer, po riječima Apostola Pavla, u premudrosti Božijoj svijet po mudrosti svojoj ne pozna Boga (1. Kor. 1, 21) pa i mi u ovu svijetlu i svetu noć uzvikujemo sa njim: «Jer je ludost Božija mudrija od ljudi, i slabost je Božija jača od ljudi. Jer gledajte, braćo, na vas pozvane: nema tu ni mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenita roda; Nego što je ludo pred svijetom ono izabra Bog da posrami mudre: i što je slabo pred svijetom ono izabra Bog da posrami jake; (1. Kor. 1, 25-27).

Jer, izabrane zvanice na Trpezu Gospodnju ne bijahu dostojne, a mi prezreni i siromašni i bogalji i kljasti i slijepi uđosmo u dvoranu i sjedosmo za trpezu, nadajući se da smo duše i srca svoja odjenuli u najsvjetliju i najtananije tkanu i vezenu duhovnu odjeću da, prizvani i pozvani, udostojeni i pripremljni, ne budemo, nedotkane i pocijepane duhovne odjeće, izbačeni napolje, gdje je književnik i mudrac i knez i prepirač ovoga svijeta.

Hodimo zato i mi, braćo i sestre, pridružimo se Angelima, pa sa pastirima i mudracima, na ovaj divni praznik, prinesimo ne samo pjesmu: Slava vo višnjih Bogu!, nego i darove dajmo, duhovno se priklanjajući pred vertepom i jaslama, prinoseći umjesto zlata – vjeru, nadu i ljubav očišćenoga i trpeljivog srca; umjesto tamjana – čistu i blagodarnu molitvu; umjesto smirne – trudove i blagodatne darove Duha, u oduševljenju vapijući sa Davidom: «Čime ću uzvratiti Gospodu za sve što mi je dao? Čašu spasenja primiću i ime Gospodnje prizvaću.» (Ps. 115, 3-4)

No, nije lako ostati učenik, sačuvati srce kao dom molitve, a vitlejemsku pećinu domom nebeskog hljeba, naročito u ove dane trijumfa poluučene mudrosti i iskvarene prostote, kada život bližnjega i jednog djeteta manje vrijedi od bogataškog pseta i prestoničke mačke, što nam pokazuju i krvavi sukobi u Palestini i Ukrajini. No, šta govorimo? Sjetimo se samo bjesomučnog bombardovanja naše zemlje i naroda 1999. godine i beogradske prestonice, koja je samo u 20. vijeku pet puta pretrpjela strašna i razorna bombardovanja, pa da shvatimo koliko knezu i mudracu i književniku i prepiraču ovoga svijeta malo vrijedi život ljudski, a ponajmanje život hrišćanski – pravoslavni, u posunovraćenom svijetu deklamatorski bruji i nominalno vri od raznih, pogotovo transhumanih i životinjskih prava, u razorenim porodicama u kojima je ljubav prema djetetu luksuz o kome se dobro promišlja godinama, a majčinski odnos prema životinjama pravilo.

Zato nikad ne zaboravljajmo na zapovijest Gospodnju, da makar kakve da su spoljašnje okolnosti naših života, Gospod govori i zapovijeda svakome da ide i nauči šta znači: «Milosti hoću, a ne žrtvoprinošenja!» (Mt. 9,13). On, koji se do jasala i pelena smirio, i nije došao da mu služe, nego da služi, sve do krsne smrti na krstu. On, koji se rodio tokom rimskog popisa stanovništva, nije došao da organizuje popise i izbore, nije došao da mijenja careve, kraljeve i režime. Nije došao da nam ponudi budalastu ideju da će bilo koji čovjek, partija, režim ili uređenje da nam ponudi i spasilački obezbijedi raj na zemlji. Jer ni Sam nije zbog toga došao da, kako su učili jeretici – hilijasti, i kako su, uostalom, očekivali Jevreji onoga vremena, čekajući Mesiju, ne prepoznavši ga i na kraju, na svoju osudu i prokletstvo, prezrevši i odbacivši ga, da će da uspostavi svoju vladavinu i carstvo na Zemlji.

A nije, kako Sam posvjedoči, Carstvo Njegovo od ovoga svijeta, nego je došao da nam ga ponudi i ostvari unutra, u nama. Ta misao treba da vlada u nama kada nam razni spasitelji i ureditelji ovoga svijeta obećavaju zemaljske rajeve, koji se uglavnom završavaju zemaljskim ratovima i krvavim i zvjerskim sukobima naroda na narod i carstva na carstvo. A mi, ne zaboravljajmo ono što molimo svakodnevno: i na Zemlji, kao i na Nebu…

Čuvajmo se, zato, braćo i sestre, raznih lažnih Mesija i učitelja, bilo da novotarski poučavaju, protivno svetoj vjeri pravoslavnoj, sa episkopskih katedri i oltara ili nenarodno i antisvetosavski sa partijaških mitinga, državno-upravnih položaja i malih ekrana, nudeći nam ovozemaljske rajeve i nikad dočekane promjene i boljitak.

Vidimo, svake godine sve više, kako se svetosavska Srbija i ostale srpske zemlje sve više pretvaraju u globalistički «melting pot» svakojakog bućkuriša. Posebno se to gorko osjeti pred ove blage dane Božića, dok svetosavska Srbija još uvijek drži post pred Rođenje Hristovo, iščekujući veliki i radosni praznik u smirenju, postu i molitvi. Globalistička Srbija još od početka decembra svijetli i šljašti ukrasima, domovi «pravoslavnih» Srba se ukrašavaju germanskim božićnim jelkama i gotovo čitava Srbija u jednoj nezdravoj euforiji čitav decembar po gregorijanskom, građanskom kalendaru, slavi i iščekuje, u narkotizovanoj euforiji zapadne muzike, zvončića, djeda Mrazova i šljaštećih jelki, kraj građanske godine, da bi se prinijela na oltar globalističkoj zvijeri Novog svjetskog poretka.

Ne primajmo i ne prihvatajmo takve dušegubne novotarije, ne unosimo i ne kitimo u svojim domovima Srbima nesvojstvene i bespotrebne germanske božićne jelke, koje nisu dio našeg etosa i predanja, čuvajmo naš vijekovima osveštani, crkveni kalendar i praznike po njemu proslavljane, srpskog badnjaka i krsne slave, moleći se Bogomladencu Hristu da i oni pravoslavni hrišćani, koji su u svoje crkve i domove unijeli novotariju novog kalendara, vrate se na vijekovima osveštani i od Otaca nam ostavljen kalendar, koji su samovoljno, bez ikakve stvarne pastirske potrebe, neke od Crkava primile u upotrebu, nazivajući ga, prevarno, novojulijanskim kalendarom.

Svjedoci smo kako se iz tog, nedogmatskog i naizgled crkveno perifernog prestupa razvio čitav niz anomalija i prestupa koji su se tokom proteklog vijeka razrasli u stoglavu ekumenističko-globalističku svejeresnu aždaju, od Otaca odbačenu i prokletu. Stojmo čvrsto u čemu smo naučeni, odbacujući svaku crkvenu novotariju i devijaciju, moleći se Caru Mira, da Crkvi Svojoj Mir Svoj daruje i povrati toliko željeno toržestvo pravoslavlja sa kraja na kraj vaseljene.

Smireno se nadamo da u toj borbi za mir i toržestvo Crkve Hristove visoko stoji barjak Pravoslavlja, koji je podigao, i sve do svoje blažene končine čvrsto držao, naš Otac i prethodnik na tronu Episkopa raško-prizrenskih, vječno pominjani Episkop Artemije, i pozivamo sve blagovjerne sinove i kćeri Crkve Pravoslavne, osobito naše, srpske i svetosavske, da se pod ovaj ispovjednički barjak jednodušno stave, boreći se srcem i dušom za jedinstvo vjere i zajednicu Svetoga Duha, a to svjedočeći i pokazujući našim jevanđelskim držanjem zapovijesti dvojedine zapovijesti o Ljubavi prema Bogu i bližnjem.

Sa posebnom tugom i bolom u srcu, sjećamo se i molitveno pozdravljamo svu našu stradalnu braću i sestre na Kosovu i Metohiji, bolno razumijevajući njihov težak ispovjednički položaj, ne samo južno od Ibra, već i na sjeveru Kosova, posebno od bolnih događaja u «malenoj Banjskoj kraj Kosova». Sve vas očinski pozdravljamo i blagosiljamo sa željom i nadom da se ne predamo i izdržimo svu silu kneza ovoga svijeta koja se na nas i na vas sručila, prizivajući i nebeski blagoslov i molitve našega oklevetanog jerarha, vladike Artemija, za koga smo sigurni da sa svetim Savom kleči pred prestolom Gospodnjim i moli Gospoda za svenarodno pokajanje i oslobođenje.

Pozdravljamo i blagosiljamo i sve vjerne sinove i kćeri pravoslavne širom srpskih zemalja i u dijaspori, da ne pokleknu i da se bore da u srcima svojim očuvaju Carstvo nebesko, čistoga srca u trpljenju donoseći plodove po trideset, šezdeset i po sto, čuvajući se i čuvajući vjeru i Crkvu Pravoslavnu i Svetosavsku.

Pozdravljamo i sve one vjerne u Rusiji i Ukrajini koji su se stavili pod ispovjednički barjak našega blaženopočivšeg Starca i pod Naš omofor, čuvajući neoskvrnjen zavjet vjere pravoslavne. Na sve njih prizivamo Božiji blagoslov, moleći se za što skoriji mir u malorusko-ukrajinskoj zemlji.

Svima vama, vjernim sinovima i kćerima pravoslavnim, čestitamo ove nastupajuće praznike Roždestva Hristovoga, želeći vam da vas Bogomladenac Hristos, Sunce Pravde koje nam je sa istoka zasijalo, obasja svakim svjetlom svoga Božanskoga blagoslova.

Ujedno vam svima od srca čestitamo i nastupajuću 2024. godinu, sa Našim, skromnim i smirenim, a ipak najusrdnijim i toplim molitvama.

MIR BOŽJI! – XRISTOS SE RODI!

O Rođenju Hristovom, 2023. godine,

Vaši molitvenici pred vitlejemskim Bogomladencem:

+Episkop Ksenofont, predstojatelj ERP u Egzilu

+Horepiskop Nikolaj, staroraški i loznički

+Horepiskop Maksim, novobrdski i panonski

+Horepiskop Naum, hvostanski i barajevski

Izvor: Eparhija raško prizrenska u egzilu

Hvala na poverenju! Molimo vas podelite, širite istinu!