Svet

Amerika na putu za Sodomu i Gomoru

Amerika od puritanizma do polnih odnosa sa životinjama

Foto: REUTERS/Clodagh Kilcoyne

Od svih likova televizijskih serija koji se trenutno prikazuju ili snimaju u SAD, 12% predstavlja pripadnike LGBT zajednice. Ovo je rekord Amerikanaca, gotovo je tri odsto više nego prošle godine, što se beleži kao rekord.

Međutim, samo 6% Amerikanaca sebe smatra seksualnim manjinama, pa prisustvo dvostruko većeg udela perverznjaka na televiziji nije odgovor na „zahteve društva“, već ciljana propaganda.

Kako je nekada puritanska zemlja došla u takvo životinjsko stanje (ako govorimo o upodobljavanju stoke u smislu psalma dobro poznatog prvim belim Amerikancima, koji su 1620. doneli zakon protiv sodomije).

Do „medicinskih činjenica“ putem referenduma

Sada je teško poverovati, ali davne 1957. godine Američka unija za građanska prava je potvrdila usaglašenost Ustava sa svim zakonima protiv sodomita (a posebno ih je bilo mnogo donetih 1950-ih). Godine 1965. u Vašingtonu je održana prva gej parada na svetu. Godine 1970. objavljen je prvi film, čija je radnja izgrađena oko homoseksualnih odnosa („The Boys in the Band“ Viliama Fridkina).

Popularna kultura je oblikovala „javnu misao“ i 1971. godine predsednikova Komisija za reformu krivičnog zakona preporučila je da se odredbe protiv homoseksualaca uklone iz zakona.

Prekretnica je nastupila 1973. godine. Pod neviđenim pritiskom ružičasto-plavog lobija, Odbor Američkog psihijatrijskog udruženja i vodeće profesionalne organizacije psihijatara u zemlji, uklonio je homoseksualnost sa liste mentalnih poremećaja. Budući da to nije bilo i nije moglo biti potkrepljeno bilo kakvim naučnim istraživanjem, mnogi članovi Udruženja su protestovali. Te 1974. godine, pitanje je stavljeno na glasanje u zajednici. Za odluku predsedništva glasalo je 5854 ljudi iz Udruženja. Protiv je bilo 3810 specijalista. Tako je glasanjem je prvi put u istoriji „rešeno“ jedno čisto naučno pitanje. Homoseksualnost je, dakle, proglašena normom.

Godine 1978. održano je još jedno glasanje. Od 10.000 članova Američkog psihijatrijskog udruženja, 68% je priznalo homoseksualnost kao devijaciju. Ali to ništa nije rešilo, pošto je još 1975. godine Opšte medicinsko udruženje SAD preporučilo vlastima da priznaju pravo na istopolne „brakove“.

Godine 1992. došlo je do prekretnice u svetskim razmerama. Svetska zdravstvena organizacija uklonila je homoseksualnost sa liste mentalnih poremećaja u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti. I opet, odluka je doneta glasanjem (sa razlikom od jednog glasa!).

Ipak, tradicionalistička Amerika je pokušala da uzvrati. Sud je 1993. godine osudio majku dvogodišnjeg dečaka na kaznu zatvora i lišavanje roditeljskog prava zbog lezbejstva. Ipak, matrica je radila svoj posao. Senat SAD je 2004. godine kriminalizovao „propagandu i akcije usmerene protiv seksualnih manjina i ljudi koji vode neuobičajen način života za društvo“.

Godine 2006. prvih nekoliko država priznalo je pravo seksualnih manjina da sklapaju formalne „brakove“. Tada su predsednik Buš i predstavnici republikanske većine u Senatu predstavili ustavni amandman kojim se zabranjuju istopolni „brakovi“. Za je glasalo 49 senatora. Protiv – 48, ali je i ovo bilo dovoljno da se amandman odbaci, jer je za njegovo zakonodavno konsolidovanje bila potrebna ustavna većina od 60 glasova.

A sledeći predsednik, demokrata Obama, naložio je poznatom pederastu, „biskupu“ Džinu Robinsonu, da otvori svoju inauguracionu nedelju. Novom domaćinu Bele kuće nije mogao da bude nepoznato da je još 2003. godine, kada je Episkopalna crkva (kako se u Americi naziva anglikanstvo) odobrila imenovanje Robinsona za „biskupa“, da je to zamalo dovelo do rascepa u anglikanizmu širom sveta: crkve Nigerije, Ugande i nekih drugih anglikanskih provincija čak su htele da prekinu opštenje sa „biskupima“. Njihovi jednoverci iz drugih zemalja pozvali su na moratorijum na postavljanje sodomita na rukovodeća mesta u crkvi, ali … od tog trenutka je krenula lavina homoseksualizacije američkih konfesija (iako su pojedinačni „brakovi“ istopolnih parova bili primećuje se od 1988, a takozvana „Unitarijanska crkva“ je još 1970. ukinula ograničenja sodomitima da zauzimaju položaje u vlastitoj crkvenoj jerarhiji).

Amabsada SAD sa dve zastave – državnom i gej

Godine 2009. homoseksualne „porodice” preko svojih LGBT organizacija su prvi put pozvane na Vaskršnji (!?) prijem u Beloj kući. Sami pozvani su to ocenili kao činjenicu da ih „demokratska vlast prihvata kao jednake tradicionalnim bračnim zajednicama“.

U to vreme, istopolni „brakovi“ su već bili legalni u državama Vermont, Konektikat, Masačusets i Ajova. U okrugu Kolumbija, slične zajednice registrovane su u drugim državama i izjednačene su u pravima sa tradicionalnim porodicama. Neke države nisu registrovale, ali jesu priznale istopolne „građanske zajednice“, dajući im mnoga prava tradicionalnih bračnih parova. Međutim, u 42 države homoseksualni „brakovi“ još nisu priznati.

Tu 2009. godinu verovatno treba smatrati početkom otvorene LGBT diktature. Tada je „Mis Kalifornije“ Keri Pridžin – neprikosnoveni favorit izbora „Mis SAD“ – preko noći izgubila šanse za pobedu, „netačno odgovorivši“ na jedno od brojnih pitanja, ali koje je, očigledno, bilo „najaktuelnije“: „Verujem da brak treba da biti između muškarca i žene. Ne želim nikoga ovde da uvredim, ali tako su me vaspitali moji roditelji.”

„Mis Kalifornije“ Keri Pridžin – ostala bez titule, jer nije bila politički korektna

„Umalo sam pao sa stolice kada sam čuo odgovor mis Kalifornije“, rekao je sudija u intervjuu za „MCNBC“. „Kome treba politički nekorektna mis SAD?! To ne može biti! Posle takve izjave nije imala šanse za pobedu, iako je pre toga definitivno važila za favorita.

Keri Prigin je u dodatnoj diskusiji odgovorila da je svesna da mnogi od nje očekuju politički korektan odgovor: „Ipak, odlučila sam da ostanem iskrena prema sebi, jer sam vaspitana tako da ne može biti kompromisa u sve što se tiče vere i ličnog mišljenja“. U intervjuu za „Foks njuz“, mis Kalifornije je izjavila da je odgovorom na ovo pitanje „sam Gospod“ testirao njenu snagu i veru.

Kao rezultat toga, Prigine je zauzela drugo mesto, ali je izjavila da se „oseća kao pobednik i da uopšte ne žali zbog onoga što je rekla“.

Od gej parade do gej rata

U junu te iste 2009. godine, Okružni apelacioni sud je podržao tvrdnju vlade San Franciska da rimokatolički moral „seje mržnju“, „neosetljivost“ i da je uz sve to i „uvredljiv“. Ova odluka je postala pravni presedan.

A da homoseksualne parove (koji su do tada već imali decu) ne bi uvredio i tradicionalističkom raspodelom uloga u porodici, Stejt department je početkom 2011. odlučio da više ne koristi reči „majka“ i „otac“ u službenoj dokumentaciji. Od tada se piše „Roditelj № 1“ i „Roditelj № 2“.

Slična praksa je već postojala u zapadnoj Evropi. Zbog toga je Obama, da bi potvrdio liderstvo SAD po ovom pitanju, borbu za „prava seksualnih manjina” proglasio prioritetom američke spoljne politike. Kako je pojasnila državna sekretarka Hilari Klinton, „nikakva tradicija ili običaj ne mogu imati prednost nad ljudskim pravima koja su inherentna svima nama”.

Većina Amerikanaca je ove godine prvi put podržala legalizaciju istopolnih „brakova“. Prema Galupovom istraživanju, 53% ispitanika tako misli. Poređenja radi: u prethodnoj, 2010. godini, 53% ispitanika je bilo protiv legalizacije ovakvih „brakova“; u oktobru 2007. godine, registracija istopolnih „brakova“ podržana je od 30% (anketa „Los Anđeles Tajmsa“ i „Blumberga“) do 40% (anketa „CNN –a“ i „Korporacije za istraživanje javnog mnjenja“).

Takođe 2011. godine, Senat je odobrio nacrt zakona kojim se ukidaju kazne za sodomiju i bestijalnost u vojsci. Za je glasalo 93 senatora, a protiv samo 7 (ranijih godina, američka vojska je koristila neizgovoreno pravilo „ne pitaj, ne govori“ da bi zaobišla zabranu služenja u vojsci homoseksualcima).

Godine 2013. SAD su priznale „seksualnomu orijentacijom“ i… pedofiliju. Štaviše, Američko udruženje psihijatara je ukazalo da se pedofili mogu upustiti u seksualne aktivnosti sa decom uz njihov pristanak. „Odnosno, ono što je u Rusiji spaljivano usijanim gvožđem, što se u Rusiji smatra najtežim krivičnim delom, zločin za koji smo više puta pooštravali kazne, sada će u SAD biti zaštićeno svim međunarodnim dokumentima, jer ne dozvoljavaju „diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije“, sa gorčinom je izjavila Olga Batalina, prva zamenica predsednika Komiteta Državne dume za porodicu, žene i decu.

Otkako je, dakle, Vrhovni sud SAD legalizovao istopolne brakove širom zemlje 2015. godine, vesti o njenoj brzoj homoseksualizaciji postale su uobičajene. Sledeće tačke zaslužuju pažnju, jer dokazuju da nema granice u savršenstvu, kada je u pitanju gej populacija.

Godine 2019, 30-godišnji Adolfo Martinez dobio je 15 godina zatvora, ali ne zbog ubistva, ne zbog nanošenja materijalne štete bilo kome i u posebno velikim razmerama, ne zbog silovanja, već zbog… paljenja LGBT zastave. Štaviše, državno tužilaštvo je tražilo još dužu vremensku kaznu.

Adolfo Martinez dobio je 15 godina zatvora zato što je skinuo i pocepao gej zastavu sa crkve

Obratimo pažnju na činjenicu da je pobožni Martinez pocepao gej zastavu postavljenu na crkvu.

Što je iznenađujuće? Ova zastava je postala druga zvanična zastava Sjedinjenih Država. Čak i pod Obamom, Stejt department je poslao cirkular ambasadama u vezi sa isticanjem transparenta u šest boja na jarbol zastave pored one sa zvezdicamaa i prugama. Tokom svog predsednikovanjaa, nesistemski Tramp je otkazao ovu naredbu, ali je pod Bajdenom praksa nastavljena.

Poseban članak smo posvetili činjenici da je Bajden došao u Belu kuću sa sloganima zaštite prava na seksualne perverzije širom sveta kao i na abortus. Napominjemo samo da je Nacionalna federacija za abortus (koja okuplja pružaoce „medicinskih“ usluga vezanih za veštački prekid trudnoće) još 2018. godine za predsednicu izabrala lezbejku. Odnosno, o sudbini ljudskog fetusa u Sjedinjenim Državama odlučuju pojedinci koji samim svojim načinom života negiraju majčinstvo kao takvo.

Kao što smo primetili na samom početku članka, danas se skoro 6% Amerikanaca smatra priapdnikom LGBT zajednice. Međutim, i ovih 6% je proizvod neobuzdane propagande. Zaista, još 2012. godine u Sjedinjenim Državama je bilo 3,5% perverznjaka, što je, prema podacima doktora medicinskih nauka, seksologa, psihoterapeuta Garnika Kočarjana, odgovaralo pokazateljima Zapadne Evrope (odstupanja od 3-4% među muškarci i 1-2% među ženama).

Ima, naravno, još Amerikanaca koji se opiru, iako prećutno, sodomizaciji svoje zemlje. Tako je isto pala i prodaja glavnog atributa „Velike Amerike“ – stripova. A sve samo zato što je sin Supermena shvatio da je „plavi“. Ima i onih koji se usuđuju da kritikuju svrsishodnu politiku „jednakosti i inkluzivnosti“ u vojsci SAD. „Bićemo poraženi u velikom ratu“, zaključuje „Foks njuz“. Ovo potvrđuje već iznet od strane našeg protala pozitivnog odgovora na pitanje, da li je dobro za nas što naši geopolitički protivnici sve više gube moralni karakter obraza Božijeg?

Autor: Dmitrij Skvorcov

S ruskog preveo Cvetin Glogovčanin – https://www.fondsk.ru/news/2022/02/23/amerika-ot-puritanstva-do-skotolozhstva-55624.html

Izvor: Nauka i kultura

Hvala na poverenju! Molimo vas podelite, širite istinu!