Rusija i ruske zemlje

Rusija finansirala film koji je ponižava i vređa

OVO NIJE BULGAKOV

Film „Majstor i Margarita“ reditelja Mihaila Lokšina ovih dana je izazvao ozbiljan skandal u ruskoj javnosti, ponajviše zbog stava režisera u vezi sa Specijalnom vojnom operacijom. Sin američkih komunista Arnolda i Loren Lokšin, koji su emigrirali u SSSR 1986. godine, Mihail Lokšin priznao je da se nada da će „svi koji su odgovorni za invaziju na Ukrajinu” završiti na optuženičkoj klupi „novog Nirnberga”, a da će Rusija biti prinuđena da plati reparacije. Prema njegovom mišljenju, „to će dovesti do poraza imperijalnih i nacionalističkih ideja i, moguće, do svijesti stanovništva o strahotama koje su podržavali“. Pored toga, Lokšin je priznao da prebacuje novac ukrajinskim organizacijama.

Dodajmo da su izvođači glavnih uloga, Majstora i Margarite, Jevgenij Ciganov i Julija Snigir, takođe osudili SVO. Ciganov je to uradio otvoreno, snimivši video-poruku, a Snigir, njegova sadašnja supruga, jasno je stavila do znanja da je protiv SVO-a, šireći na društvenim mrežama poruke u stilu „ne možete ubijati ljude“, „oh, kako je ovo moguće u 21. vijeku”… Prije SVO ona se solidarisala sa mišljenjem političara Leonida Gozmana (proglašenog stranim agentom zbog širenja laži o ruskoj vojsci), po kome je jedina razlika između sovjetskog SMERŠ-a i nacističkog SS-a u uniformi – kod SS-a je ljepša. A onda je Snigir nazvala „kopiladima“ one koji su bili protiv puštanja iz ruskog zatvora ukrajinskog režisera Olega Sencova (do sada je režirao samo jedan film – „Gejmer“), optuženog za pripremanje terorističkih akata na ruskom Krimu.

TV voditelj i novinar Vladimir Solovjov je rekao da je film „Majstor i Margarita“ snimljen surovo pamfletski, antisovjetski, antiruski, i predložio da se razmotri kako je film uopšte dobio sertifikat o distribuciji.

Prema riječima filmskog reditelja i TV voditelja Tigrana Keosjana, ako se potvrdi informacija da je Lokšin donirao novac Oružanim snagama Ukrajine i da govori sa antiruskih pozicija, onda moramo „ozbiljno da sjednemo i odlučimo nešto o čitavoj situaciji – počevši od producenta pa do organa za sprovođenje zakona“.

Ali ne radi se samo o poziciji reditelja i glavnih glumaca. Pažljivi gledaoci prepoznali su u novoj filmskoj adaptaciji „Majstora i Margarite“ ismijavanje današnje Rusije, umotano u ljusku satire na stvarnost staljinističkog SSSR-a.

Po mišljenju istoričara i publiciste Jegora Holmogorova, Lokšinov film je „himna Daški Trepovoj, začinjena intelektualnim satanizmom“. „Film `Majstor i Margarita` nije loš zato što je njegov reditelj neprijatelj Rusije i Rusa, ruskog nacionalizma i imperije. Film je loš jer se tamo `biblija inteligencije` koristi da se opravda terorizam nad svima koji se ne sviđaju ovoj liberalnoj ekipi (transukrajincima i rusofobima)… Apsolutno je nevažno što je film snimljen prije SVO (i prije toga već su u Odesi ljudi spaljivani, i imali smo terorizam u Donbasu i na Krimu, čemu se Lokšin direktno ruga). On je dio sredine koja rađa ubice. A za ološ koja radi novca zasipa ovim smećem bioskopsku publiku, imam samo jedno pitanje: kakve su te pare spriječile da iz filma izbaciš opscene pjesme Bezdomnog o Krimu?” (Holmogorov se poziva na improvizovani govor Bezdomnog na sastanku MASSOLIT-a: „Šta će nama raj? Ići ćemo u krimsku oblast!“ – toga nema u knjizi Mihaila Bulgakova).

Holmogorov smatra da je Lokšin stvorio „podlu banderovsku mješavinu, gdje je Bulgakovljev zaplet precrtan i u njega ugurano mnoštvo gegova kako bi se potkrepila glavna ideja: neophodnost terora `pristojnih ljudi` (tj. trans-Ukrajinaca) protiv `kremljovskih propagandista` (to jest, protiv Dugine, Tatarskog, Prilepina, Margarite i vašeg pokornog sluge istovremeno. Scene Bulgakovljevog romana su preuređene i naglašene tako da podstiču propagandu nasilja nad svima koji se ne sviđaju stranim agentima“, tvrdi ugledni publicista.

„Lokšin je napisao scenario i snimio ga prije početka SVO. Ali je vrlo čudno kako su se fantazije koje je on iznio o liberalnoj i opozicionoj inteligenciji koja mrzi vlast i njene `propagandiste` poklopile sa stvarnom praksom ukrajinskih terorista – sa ubistvom Darje Dugine i Maksima Fomina, sa pokušajem atentata na Zahara Prilepina, sa pripremom atentata na Margaritu Simonjan i Vladimira Solovjeva, sa paljevinama novinarskih stanova i prijetnjama njihovim porodicama, eksplozijama, požarima, sabotažama, ideološki opravdanim činjenicom da je `rašizam` zlo, protiv kojeg su neophodne metode Lokšinove lažne Margarite“, prenosi svoje utiske Jegor Holmogorov.

Gdje je on tačno prepoznao propagandu terorizma u novoj verziji „Majstora i Margarite“?

„Neke scene filma, u svijetlu kasnijih događaja, dobijaju veoma zlokobno zvučanje – na primjer, scena u blizini Kremlja u kojoj Azazelo, koji je iz nekog razloga poprimio kozački izgled, ćubu i šarovare, gura kutiju ka Margariti govoreći: `Evo, uzmi, trebaće ti`. Jedna djevojka je uzela takvu kutiju i otišla da šije rukavice 27 godina“, objašnjava Holmogorov, očito aludirajući na teroristkinju Trepovu koja je nedavno osuđena zbog atentata na Vladlena Tatarskog.

„Najapsurdnija kategorija apologeta ovog terorističkog filma su glupi antistaljinisti, uvjereni da je sve ovo osuda Staljina, NKVD-a i boljševizma, što nema nikakve veze sa današnjicom“, polemiše Holmogorov. – „Naravno, liberalni transukrajinci će oklevetati svakoga – Brežnjeva, Staljina, Lenjina, imperatore, careve, Rimljane, Grke, dinosauruse, ali uvijek imajte na umu da je to borba sa `rašizmom`, odnosno sa vama i sa mnom. `Protiv Staljina` – to za njih znači protiv Rusije“.

U raspravu se uključio i publicista Edvard Česnokov. „Da, lijepo je, gledljivo, nisam primijetio neku posebnu rusofobiju; prema filmu, centar zla je Lenjinova biblioteka, koju na kraju dižu u vazduh, a dijelom i Palata Sovjeta, takođe sa Lenjinovom glavom na vrhu, koja je takođe dignuta u vazduh. Međutim… Ovo nije Bulgakov – ovo je film koji je snimio tim kreatora Harija Potera pozvanih iz Holivuda, koji nisu ni pročitali originalni roman“, napisao je na svom TG kanalu. – „Naravno, nije sve loše. Autori (ne toliko zaslugom reditelja koliko glumca Avgusta Dila, koji je igrao u Tarantinovim `Inglorious Basterds`) uspjeli su da predstave Volanda i Ko. ne kao `zlo koje čini dobro`– nego prosto kao zlo, lišeno – uprkos svom estetizmu – bilo kakve privlačnosti“.

U međuvremenu, Jegor Holmogorov, optužen od brojnih čitalaca za paranoju, po drugi put je pogledao Lokšinov film i „uočio još mnogo sitnih podlosti“: „Na primjer, pored Raspućina stoji žena u crnoj haljini, sa glavom ukrašenom karakterističnom tijarom, koju je nosila Aleksandra Fjodorovna (poslednja ruska carica, žena Nikolaja II), to jest, ta bitanga Lokšin je svetu mučenicu smjestio u pakao i poslao na Satanin bal“.

„Ponovo sam sve pogledao; sve aluzije na savremenost okačene su u guste grozdove i ne mogu da ih vide samo oni koji su potpuno zaslijepljeni SS (sisama Snigir)“, kaže on.

Naravno, posle premijere su se pojavile i mirnije, manje politizovane kritike. Tako je filmska kritičarka izdanja „Komersant“ Julija Šagelman kritikovala film zbog činjenice da je u njemu „čitava jevanđeoska linija svedena na dvije ili tri dekorativne epizode, uključene tek reda radi“, zbog čega je „film lišen filozofskih i egzistencijalnih značenja izvornika, pretvarajući se u hroniku potpuno materijalnog i veoma prepoznatljivog svijeta, gdje ljudi vole novac, cinkare jedni druge, oklevaju da se povinuju naredbama viših vlasti, idu na golišave zabave i izvinjavaju se prije i poslije za svaki slučaj.”

U međuvremenu, film „Majstor i Margarita“ već je zaradio milijardu rubalja na blagajnama i, prema prognozama, zaradiće više. „Posle premijere, film je, kao i svaka jarka pojava, kritikovan od strane javnosti koja sebe smatra patriotskom, ali ovoga puta nije otkazan – film je krajem prvog vikenda postao lider na blagajnama“, raduje se reporter lista „Komersant“ Evgenija Milova.

Finansijski uspjeh „Majstora i Margarite“ je u principu bio predvidiv, jer, kako je tačno primijetio Holmogorov, „u našem društvu već imamo preobilje vještica koje se ugledaju na Margaritu, na likove `Harija Potera` i sve vrste horora“. „Kako se to slaže sa patriotizmom, sa tradicionalnim vrijednostima koje brani naša država? Kako je takav film uopšte mogao da se pojavi u bioskopima?“ – pita Holmogorov i sam odgovara: „Tajna je prilično banalna. Oni su žestoko i fanatično trošili državni novac“.

Po svemu sudeći, film Mihaila Lokšina (a još u većoj mjeri njegov kontekst) veoma je zaoštrio niz pitanja na koja će konačno morati da odgovore oni koji brinu o ruskoj kulturnoj agendi. I o državnom budžetu, naravno.

Autor: Želidrag Nikčević

Hvala na poverenju! Molimo vas podelite, širite istinu!